Herbert Kickl, 56-godišnji lider Slobodarske stranke Austrije (FPÖ), zadužen je od strane predsjednika zemlje da pokuša formirati novu koalicijsku vladu. Iako bi Kickl mogao da potroši nekoliko sedmica da osigura potrebne glasove, a pregovori se mogu u svakom trenutku raspasti, njegove šanse su se značajno povećale nakon što je centristička Austrijska narodna stranka (ÖVP) odustala od svojih prethodnih stavova i izrazila spremnost za pregovore sa FPÖ.
ÖVP je u prošlosti sarađivala sa FPÖ na saveznom nivou, ali uz dominantnu poziciju glavnih konzervativaca. Sada bi uloge bile obrnute.
Ovo je ogromna prilika za Kickla i njegovu stranku, koja je osnovana 1956. godine od strane bivših nacističkih zvaničnika.
Prema svim mjerilima, ovo predstavlja svjetsku šansu krajnje desnice da po prvi put od Drugog svetskog rata dođe do kancelarije austrijskog kancelara.
Kickl je poznat po svom kritičkom stavu prema Europskoj uniji i njegovoj stranci koja je poznata po svom euroskepticizmu, kao i prijedlozima za reviziju austrijskog doprinosa budžetu EU, ukidanje Zelene ponude i kritikovanju "neodgovornih“ sankcija protiv Rusije.
Međutim, najkontroverzniji su prijedlozi koji se odnose na migracije.
FPÖ prikazuje svoju viziju "Austrije kao tvrđave“, koja bi postavila toliko barijera na pravo za azil da bi to postalo praktično nedostupno.
Pravo na azil bilo bi suspendovano dok broj zahtjeva u Austriji ne padne na "normalni nivo“, a prisilna vraćanja na granici bi bila legalizovana.
Takođe, predloženo je ukidanje spajanja porodica i socijalnih beneficija, kao i uvođenje kazni protiv i krijumčara ljudi i žrtava trgovine ljudima.
Još kontroverznije je što bi vlasti aktivno pokušale sprovesti "remigraciju nepozvanih stranaca“.
"Kao kancelar naroda, pokrenuću remigraciju svih onih koji gaze naše pravo na gostoprimstvo“, rekao je Kickl u svom manifestu.
Šta zapravo znači "remigracija“?
Ovaj pojam je u velikoj mjeri povezan sa krajnje desničarskom teorijom "Velike zamjene“, koja tvrdi da je zapadna civilizacija ugrožena zbog pada nataliteta i dolaska migranata sa Bliskog istoka i iz Sjeverne Afrike.
"Remigracija“ se zasniva na sprovođenju prinudnih deportacija osoba sa migrantskim porijeklom, uključujući tražioce azila, migrante sa dugoročnim boravišnim dozvolama, naturalizovane državljane, pa čak i njihove potomke rođene i odrasle u Europi.
Kritičari ovu ideju opisuju kao blažu verziju etničkog čišćenja.