Godina puna političkih potresa izazvala je šokove diljem Europe. Ko je najbolje iskoristio te promjene kako bi stekao utjecaj, a ko je pao pod njihovim težinom?
ADVERTISEMENT
Godina 2024. bila je puna političkih potresa: neki su europski lideri uspjeli iskoristiti ovu turbulenciju, dok su drugi ostali potopljeni pod njezinim valovima.
Od izbora u Parizu do Bukurešta, kroz trajnu ratnu situaciju, razočaravajuću ekonomiju i šokantnu pobjedu Donalda Trumpa na američkim izborima, Europa se suočila s dugotrajnim političkim glavoboljama.
Neki su političari uspjeli iskoristiti tu situaciju u svoju korist i steći utjecaj u Brisel, dok su drugi ostali bez snage. Euronews donosi pregled pobjednika i gubitnika iz turbulentne 2024. godine.
Pobjednici
Donald Tusk – Poljski povratak
Poljska, koja je dugo bila problematičan član EU, ponovno je postala važan igrač pod vodstvom Donalda Tuska. Tusk, član Europske pučke stranke kojoj pripada i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, blizak je Bruxellesu, posebno u vezi s pitanjem Ukrajine.
Također se obvezao ponovno integrirati svoju zemlju unutar EU nakon što je stranka Pravo i pravda (PiS) podigla alarm zbog svojih sudskih reformi koje su izazvale zabrinutost u Briselu.
Iako je podložan unutarnjim političkim prijetnjama, jer su desničarski rivali počeli stjecati popularnost nakon njegovog povratka na čelo zemlje, Tusk je uspio iskoristiti političke okolnosti kako bi značajno utjecao na Brisel.
Jedna od prvih odluka nove Europske komisije bila je odobriti njegov plan o suspenziji azilnih pravila, čime je omogućeno odbacivanje migranata.
Pedro Sánchez – Utjecaj u Briselu
Iako je politički suprotnog spektra, španjolski premijer Pedro Sánchez jedan je od stabilnijih centrističkih lidera u Europi.
Na europskim izborima u lipnju, dok su birači u većini zemalja dali anti-establišmentski glas, Sánchezu i njegovoj stranci ostalo je gotovo netaknuto 20 zastupnika u Europskom parlamentu.
Tako je uspio učvrstiti svoju političku poziciju u Bruxellesu, pregovarajući ključne pozicije unutar Europske komisije.
Uz to, njegov ministar financija Nadia Calviño postao je predsjednik Europske investicijske banke 2023. godine, a njegova ministrica Teresa Ribera sada kontrolira politiku tržišnog natjecanja i klimatske agende EU-a.
Mario Draghi i Enrico Letta – Dugoročni utjecaj
Iako više nisu na čelima svojih zemalja, bivši talijanski premijeri Mario Draghi i Enrico Letta ostavili su snažan trag u europskoj politici. Oba su izdala izvještaje koji kritiziraju slabi ekonomski rast u Europi, koji zaostaje za SAD-om.
Neki od prijedloga uključuju novi fond za subvencije i povlačenje određenih regulacija.
Njihov utjecaj bio je očigledan u svim novim europskim zakonodavstvima, a prijetnja daljnjih ekonomskih šteta zbog Trumpovih tarifa učinila je njihove ideje još relevantnijima.
Gubitnici
Emmanuel Macron – Pariz pod napadom
Francuski predsjednik Emmanuel Macron doživio je katastrofalnu godinu. Na europskim izborima u juni, njegova krajnje desna oporba, Nacionalni skup, osvojila je 30 od 81 mandata, dok su u parlamentarnim izborima pozicija Macronove centrističke većine u Nacionalnoj skupštini bila ozbiljno ugrožena.
Prvi pokušaj formiranja nove vlade, pod vodstvom bivšeg EU povjerenika Michela Barniera, srušio se zbog nesuglasica oko budžet za 2025. godinu.
Macron se sada čini politički oslabljeni "lame duck" – predsjednik koji nije u stanju realizirati vlastite reforme, a pod velikim je pritiskom Bruxellesa zbog visokog proračunskog deficita.
Olaf Scholz – Njemačka pod stresom
Njemački kancelar Olaf Scholz, koji je preuzeo vlast 2021. nakon dugo stabilne vladavine Angele Merkel, suočio se s problemima unutar svoje koalicije.
Razlike među socijalistima, Zelenima i liberalima iz FDP-a često su izazivale nesuglasice koje su se odražavale i na europske politike.
Ponovljeni zaokreti u stavovima o EU zakonodavstvu, osobito u vezi s prijedlozima za ukidanje benzinskih automobila i korporativnom odgovornošću, izazvali su nesigurnost oko toga može li Njemačka i dalje biti pouzdan partner u EU.
Klaus Iohannis – Politička neizvjesnost u Rumuniji
Za rumunskog predsjednika Klausa Iohannisa, 2024. bila je godina političke neizvjesnosti.
Iako je bio prisiljen povući se zbog isteka svog mandata, glavna prijetnja bila je politička nestabilnost u zemlji.
Izbori su donijeli neočekivanu pobjedu desničarskog nacionalista Călina Georgescua, ali rumunjski Vrhovni sud je poništio rezultate, što je stvorilo potrebu za ponovnim izborima.
Iohannisov politički put u EU također je nejasan – nakon što je izgubio u utrci za ključnu funkciju u NATO-u, politička budućnost Rumunjske čini se pod velikim upitnikom.
Osobe koje vrijedi pratiti
Mark Rutte – Pomiješani uspjesi
Bivši nizozemski premijer Mark Rutte imao je mješovitu godinu.
Nakon što je u julu podnio ostavku nakon 14 godina na čelu Nizozemske, njegov je liberalni VVD uskočio u krhku koaliciju s desničarskom Slobodarskom strankom Geerta Wildersa.
Ubrzo potom, preuzeo je poziciju na čelu NATO-a, što je prestižna, ali i izuzetno izazovna funkcija s obzirom na trenutnu geopolitiku i prijetnje koje dolaze od Rusije.
No, NATO bi mogao biti suočen s ozbiljnim izazovima, uključujući prijetnje od strane Trumpove administracije da povuče vojnu podršku.
Viktor Orbán – Izolirani, ali utjecajni
Mađarski premijer Viktor Orbán i dalje je politički nepopularan u Bruxellesu, ali i dalje ima značajan utjecaj.
Tokom mađarskog predsjedanja EU izazvao je brojne proteste i bojkotove zbog svojih posjeta Moskvi i Pekingu.
Osim toga, suočava se s kaznama zbog neprovedbe europskih azilnih zakona, a izgubio je i svog najjačeg saveznika u Poljskoj.
Ipak, njegov veto u vezi s politikama prema Ukrajini dao mu je ozbiljan politički kapital, a njegov savez s krajnjom desnicom u Europi mogao bi mu omogućiti daljnji utjecaj na europskoj političkoj sceni.
Keir Starmer – Oprezan optimizam
Britanski vođa laburista Keir Starmer postigao je pobjedu na izborima u srpnju obećanjem poboljšanja odnosa s EU-om, posebice u ekonomiji i sigurnosti.
Iako je obećao jače odnose s Bruxellesom, rekao je da se Velika Britanija neće vratiti u jedinstveno tržište EU.
Njegov oprezan pristup pokazuje da će odnosi između UK-a i EU-a biti sporiji, ali s potencijalom za bolje odnose u budućnosti.