ADVERTISEMENT

Svjetski izvještaj o kvalitetu zraka, objavljen ranije ove godine, temelji se na podacima sa više od 30.000 mjernih stanica u 134 zemlje, teritorija i regije.

Od tih zemalja, 124 su premašile sigurne nivoe PM2.5 čestica (finih čestica prašine), prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).

Ove mikroskopske čestice, promjera manjeg od 2,5 mikrona, mogu se udahnuti duboko u pluća i čak ući u krvotok.

Povezane su s bolestima srca i pluća, visokim krvnim tlakom, povećanim rizikom od astme, depresijom, anksioznošću i prijevremenom smrću.

Kojih sedam zemalja ispunjavaju sigurne nivoe kvalitete zraka

Sedam zemalja koje su ispunile sigurne smjernice od pet mikrograma po kubičnom metru zraka (µg/m3) ili manje su Australija, Estonija, Finska, Grenada, Island, Mauricijus i Novi Zeland.

Portoriko, Bermuda i Francuska Polinezija također su bile unutar sigurnih nivoa.

U Europi, Island je imao najčišći zrak s 4 µg/m3, slijedile su Estonija s 4,7 µg/m3 i Finska s 4,9 µg/m3.

Korištena je skala boja za označavanje nivoa zagađenja, pri čemu su mnoge evropske zemlje spadale u zelenu kategoriju, što označava nivoe do dvostruko iznad sigurnog standarda.

Počevši od najmanje zagađenih, među njima su bile Švedska, Irska, Norveška, Portugal, Lihtenštajn, Danska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Andora, Latvija, Ukrajina, Nizozemska, Luksemburg, Švicarska, Njemačka, Belgija, Francuska, Austrija, Španija i Rusija.

Europski gradovi su pokazali poboljšanja u odnosu na izvještaj iz 2022. godine, s 54 posto gradova u zelenoj kategoriji u 2023. u odnosu na 39 posto prethodne godine.

Kako loše stanje kvaliteta zraka u drugim europskim zemljama?

U žutoj kategoriji, koja označava zagađenje do tri puta iznad sigurnih standarda, evropske zemlje uključuju Litvaniju, Češku, Mađarsku, Maltu, Slovačku, Bugarsku, Hrvatsku, Poljsku, Kipar, Sloveniju i Italiju.

Hrvatska je 2023. godine postigla najveći napredak u smanjenju PM2.5 nivoa, s godišnjim prosjekom koji je pao za više od 40 posto u odnosu na 2022. godinu.

Ovo je postignuto povećanjem korištenja obnovljivih izvora energije, koji trenutno čine više od 31 posto energetske mješavine zemlje, što je daleko iznad prosjeka EU-a od 23 posto.

Hrvatska je također uvela politike za postepeno ukidanje uglja do 2033. godine, smanjenje emisije metana za 30 posto u odnosu na nivoe iz 2020. godine do 2030. i završetak krčenja šuma do 2030. godine.

U narandžastoj kategoriji - koja označava zagađenje do pet puta iznad sigurnih nivoa - nalaze se Moldavija, Rumunija, Albanija, Grčka, Turska, Srbija i Crna Gora.

Bosna i Hercegovina zabilježila je smanjenje PM2.5 nivoa za 18 posto u 2023. godini u odnosu na 2022. godinu, ali i dalje ostaje najzagađenija zemlja u regiji, slijedeći Sjevernu Makedoniju, obje zemlje spadaju u crvenu kategoriju s nivoima zagađenja koji su više od pet puta veći od sigurnog standarda.

Iğdır u Turskoj je najzagađeniji grad u Europi, s PM2.5 nivoima koji su više od devet puta iznad sigurnog standarda.

Koje su najzagađenije zemlje na svijetu

Zemlje s najlošijim kvalitetom zraka koncentrirane su u Južnoj i Srednjoj Aziji, dom su deset najzagađenijih gradova na svijetu.

Bangladeš je zauzeo nepovoljno prvo mjesto s 79,9 µg/m3, što je više od 15 puta viši nivo od godišnjeg smjernica WHO-a za PM2.5.

Pakistan je zauzeo drugo mjesto, s nivoima koji su 14 puta viši od sigurnih standarda. Slijedi Indija, s PM2.5 nivoima koji su 10 puta viši od limite. Zemlja je također dom četiri najzagađenija grada na svijetu, s industrijskim Begusaraijem na sjeveroistoku koji je najlošiji.

Tadžikistan i Burkina Faso zauzimaju četvrto i peto mjesto među najzagađenijim zemljama, obje s PM2.5 nivoima devet puta iznad sigurnih standarda.

Po prvi put u povijesti šest izvještaja IQAir-a, Kanada je postala najzagađenija zemlja u Sjevernoj Americi, jer je dom za 13 najzagađenijih gradova regije.

Zašto su podaci o kvaliteti zraka važni

Izvještaji o kvaliteti zraka predstavljaju važne pozive na akciju kako bi se smanjili nivoi zagađenja, koji su obično najgori u područjima koja su dom za ranjive i nedovoljno zastupljene grupe ljudi.

Nedostatak podataka u afričkim zemljama znači da trećina stanovništva kontinenta nema pristup podacima o kvaliteti zraka, što znači da mnogi nisu mogli biti uključeni u studiju.

"Čist, zdrav i održiv okoliš je univerzalno ljudsko pravo“, kaže Frank Hammes, globalni CEO IQAir-a. „U mnogim dijelovima svijeta nedostatak podataka o kvaliteti zraka usporava odlučujuću akciju i produžava nepotrebna ljudska stradanja.

"Podaci o kvaliteti zraka spašavaju živote. Gdje se izvještava o kvaliteti zraka, poduzimaju se mjere, i kvaliteta zraka se poboljšava.“

Prema Aidanu Farrowu, starijem znanstveniku za kvalitetu zraka Greenpeace-a, hitno su potrebni napori za „upravljanje uzrocima prijenosne magle i smanjenje naše ovisnosti o sagorijevanju kao izvoru energije“.

"U 2023. godini zagađenje zraka ostalo je globalna zdravstvena katastrofa“, kaže on.

"Globalni skup podataka IQAir-a predstavlja važnu podsjetnik na proizašle nepravde i potrebu za implementacijom mnogih rješenja koja postoje za ovaj problem.“