ADVERTISEMENT

Nordijska zemlja s visokim dohotkom je 15 godina zaredom na vrhu globalne rang liste Svjetskog ekonomskog foruma za rodnu ravnopravnost, a u posljednjih pola vijeka žene i muškarci su podjednako vodili zemlju.

Ali međunarodna reputacija ove otočke države dolazi s upečatljivim upozorenjem, pokazuje velika nova analiza: oko 40 posto žena na Islandu je seksualno ili fizički napadnuto, a mnoge se bore s posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP).

“Ono što biste očekivali je da ćete u zemlji s visokom rodnom ravnopravnosti vidjeti niže stope viktimizacije”, rekla je za Euronews Health Rannveig Sigurvinsdóttir, vanredni profesor psihologije na Univerzitetu Reykjavik koji nije bio uključen u studiju.

“A to apsolutno nije ono što vidimo.”

Studija, objavljena u časopisu JAMA Network Open, anketirala je oko 28.200 žena starosti od 18 do 69 godina na Islandu, postavljajući pitanje da li su iskusile 23 "životna stresora" poput mrtvorođenosti, oduzimanja djeteta, razvoda ili diskriminacije i ponižavanja.

Dvije od tri žene izjavile su da su ili svjedočile ili su bile direktna žrtva neželjenog seksualnog iskustva, što ga čini najčešćim životnim stresom, a slijede ga po život opasne bolesti ili povrede (58,1 posto), te nesreće, požari ili eksplozije (51,1 posto).

Istraživači koji stoje iza studije na Univerzitetu Islanda također su procijenili simptome PTSP-a kod ispitanika i otkrili da ukupno 15,9 posto žena ima vjerovatno PTSP.

Veza između seksualnog nasilja, traume i zdravlja

Žene koje su bile seksualno zlostavljane ili držane u zarobljeništvu imaju veću vjerovatnoću da imaju PTSP nego žene koje su iskusile bilo koji drugi životni stres, uključujući oduzimanje djeteta, iznenadnu nasilnu smrt ili prirodnu katastrofu.

Sigurvinsdóttir je upozorio da bi podaci mogli biti malo prenapuhani jer bi ljudi s historijom seksualnog nasilja mogli imati veću vjerovatnoću da popune anketu, ali je rekao da studija naglašava da se čini da seksualno nasilje značajno doprinosi PTSP-u.

"To je replicirano širom zapadnog svijeta mnogo, mnogo puta“, rekla je ona. "Dvije velike grupe koje najviše pate od PTSP-a, samo iz literature, su žene koje su seksualno žrtvovane i veterani”.

Seksualno nasilje je bilo traumatičnije za žene koje su prvi put napadnute kada su bile mlađe od 12 godina i za one koje je napao partner ili rođak, poput roditelja, pokazalo je istraživanje.

“Pronašli smo značajan dio žena koje su doživjele PTSP decenijama nakon posljednjeg napada, podržavajući kroničnost PTSP-a nakon izlaganja takvoj traumi”, rekli su autori studije.

Slijedi manja studija objavljena prošle godine koja je identificirala slične trendove, ali je uključivala i muškarce i žene.

Žene su imale skoro četiri puta veću vjerovatnoću da budu žrtve seksualnog nasilja od muškaraca, a žene su također češće doživjele druge neželjene seksualne odnose, pokazalo je istraživanje.

Druga analiza na Islandu otkrila je da žene koje su doživjele seksualno nasilje na radnom mjestu češće pate od depresije, anksioznosti, pokušaja samoubistva, problema sa spavanjem i opijanja.

Nordijski rodni paradoks

Uzeti zajedno, rezultati dovode u pitanje reputaciju Islanda za rodnu ravnopravnost, ali to nije jedina nordijska zemlja s visokim prihodima koja ima problem s ovom vrstom nasilja.

Finska, Danska i Švedska prijavljuju viši nivo seksualnog ili fizičkog napada tokom života u poređenju sa ostatkom Evrope, navodi se u studiji.

Međutim, postoje neke nijanse u nordijskom paradoksu, pri čemu Sigurvinsdottir objašnjava da su ljudi tamo možda spremniji da otkriju svoje napade, dijelom objašnjavajući više stope.

Nadalje, kada su španski istraživači istražili trenutne stope nasilja među intimnim partnerima u evropskim zemljama, disparitet između nordijskih i drugih zemalja značajno se smanjio.

"Čini se da se nordijski paradoks zapravo primjenjuje samo kada pogledate životnu viktimizaciju", rekao je Sigurvinsdóttir.

To bi moglo biti zato što ljudi u Nordijcima imaju tendenciju da imaju više partnera tokom svog života, stvarajući više mogućnosti za nasilne veze, a ne zato što su muškarci inherentno nasilniji, istraživači iz Centra d'Estudis Demogràfics (CED) i Universitat Pompeu Fabra je zaključio.

"To bi nam moglo reći da se rodna ravnopravnost zapravo ne odnosi na nasilje koje se dešava, već na to kako društvo reaguje na njega“, rekao je Sigurvinsdottir.

Drugim riječima, nasilje nad ženama se dešava bez obzira na to da li društvo daje prednost rodnoj ravnopravnosti, što sugerira da je iskorenjivanje nasilja poseban kulturni i politički izazov.