ADVERTISEMENT

Evropska komisija je objavila listu od 235 prekograničnih energetskih projekata koji rizikuju produženje upotrebe fosilnih goriva iako imaju koristi od pristupa klimatskim sredstvima EU, prema riječima stručnjaka i grupa civilnog društva.

Najmanje 100 projekata vodonične infrastrukture ispunjava uslove za dobijanje finansiranja prema zakonu bloka za razvoj prekogranične energetske infrastrukture, piše Euronews.com.

Kritičari tvrde da su više od 90% ovih projekata podnijeli operateri prenosa gasa, što je u suprotnosti s revizijom zakona iz 2022. godine, namijenjenom usklađivanju energetskih i klimatskih ciljeva EU27.

Ukupna investicija za ove projekte prelazi 80 milijardi eura, isključujući značajne subvencije potrebne za stvaranje potražnje za vodonikom. Stručnjaci upozoravaju da će projekti gasovoda biti veoma skupi i da će vjerovatno završiti transportom prirodnog gasa.

Neki od njih uključuju planiranu mrežu vodoničnih cjevovoda koji povezuju više zemalja, uključujući Holandiju, Belgiju, Njemačku, Francusku, Španiju i Portugal, kako bi se olakšao transport vodonika.

Drugi projekti povezuju regije centralne i jugoistočne Evrope, uključujući Rumuniju, Grčku i Bugarsku.

Organizacije civilnog društva, uključujući Food & Water Action Europe, CEE Bankwatch Network i nekoliko drugih, tvrde da ovi projekti pokazuju kako se stari projekti cjevovoda za fosilni plin sada predstavljaju kao „spremni za vodik“.

„Bez kredibilne opskrbe obnovljivim vodikom na vidiku, ovi cjevovodi, ako ikada budu izgrađeni, vjerovatno će godinama prenositi vodik na bazi fosilnih goriva, a sve to uz primanje javnog novca namijenjenog energetskoj tranziciji“, navodi se u zajedničkom saopštenju grupe civilnog društva.

Gligor Radečić, vođa kampanje u CEE Bankwatch Network, također je doveo u pitanje kredibilitet procesa odabira za ove prekogranične projekte i njegove implikacije na napore za dekarbonizaciju Evrope.

„Proces i dalje daje centralnu ulogu ENTSOG-u, industrijskom tijelu koje predstavlja upravo one kompanije koje bi mogle profitirati od ovog specifičnog statusa. Ovaj inherentni sukob interesa potkopava povjerenje u sistem“, rekao je Radečić.

Težnje naspram potreba tržišta

Izvještaj regulatora energije bloka, ACER-a, iz 2024. godine upozorava da su trenutni planovi za vodoničnu mrežu zasnovani na „težnjama, a ne na konkretnim potrebama tržišta“, što povećava rizik od prekomjernog ulaganja i nedovoljnog korištenja infrastrukture koju će građani na kraju platiti.

George Verberg, bivši izvršni direktor holandskog mrežnog operatera Gasunie i bivši predsjednik Eurogasa i Međunarodne plinske unije, podijelio je slične zabrinutosti rekavši da ekonomija planova EU za vodoničnu infrastrukturu "jednostavno ne odgovara".

"Mnogi cjevovodi na ovoj listi su postojeći cjevovodi za prirodni plin, s namjerom da se prenamijene za transport vodika. Troškovne implikacije ovoga, da bi se to učinilo sigurnim i funkcionalno učinkovitim, bile bi nesrazmjerne", rekao je Verberg.

Holandski je dodao da su procjene troškova naknadne ugradnje cjevovoda od strane plinskih kompanija previše optimistične.

„S obzirom na nisku spremnost tržišta, ulaganje u dalekovodne cjevovode za vodik je preuranjeno“, rekao je Verberg, dodajući da će takav poduhvat dodatno povećati troškove neophodne energetske tranzicije, povećavajući rizik da će građani ili poreski obveznici izgubiti povjerenje u politiku energetske tranzicije EU.

Umjesto toga, Verberg je preporučio da kreatori politika zauzmu odmjereniji, regionalni pristup vodoničnoj infrastrukturi, počevši od lokaliziranih industrijskih klastera gdje se ponuda i potražnja mogu brzo uskladiti.

Slične zabrinutosti izrazio je i Paul Martin, suosnivač Koalicije za nauku o vodiku i glavni autor rada iz 2024. godine koji pregleda izazove korištenja sistema prirodnog gasa za vodik.

Martin tvrdi da „spori razvoj koji muči“ tržište vodika čini nerealnim očekivati ​​da će ovi cjevovodi transportovati obnovljivi vodik.

„Većina projekata u najboljem slučaju planira transportovati vodik proizveden iz fosilnih goriva, a ne zeleni vodik proizveden iz obnovljive energije“, rekao je Martin.

Ciljevi EU za vodonik

Prema zakonu EU o obnovljivim izvorima energije, blok bi trebao proizvesti 10 miliona tona vodonika do 2030. godine i planira se uvoz dodatnih 10 miliona tona.

Da bi se proizveo zeleni vodik, EU treba povećati svoje kapacitete elektrolizera. Cilj bloka je postići proizvodni kapacitet od 17,5 GW do 2025. godine, s ciljem od 40 GW elektrolizera obnovljivog vodika do 2030. godine.

Elektrolizeri razlažu vodu na vodik i kisik koristeći električnu energiju, dok se obnovljivi elektrolizer napaja 100% obnovljivim izvorima energije, poput solarne ili vjetroelektrane, za proizvodnju zelenog vodika.

EU27 ima nekoliko fondova za otključavanje investicija u održive projekte i podršku klimatskim i energetskim tranzicijama država članica.

Među njima su projekti koje je izvršna vlast EU navela u ponedjeljak, poznati kao Projekti od zajedničkog interesa (PCI) i Projekti od uzajamnog interesa (PMI), koji se dodjeljuju svake dvije godine i uživaju privilegovan pristup javnom finansiranju EU, kao i ubrzano izdavanje dozvola.

EU je od 2013. godine finansirala ukupno 149 akcija, isplativši ukupno 4,7 milijardi eura za 107 PCI i PMI projekata.

Teresa Ribera, izvršna potpredsjednica za čistu, pravednu i konkurentnu tranziciju, nazvala je ove projekte „žila kucavicom“ energetske unije bloka.

„Oni osnažuju naš energetski sistem EU ujedinjavanjem snaga 27 komplementarnih sistema, otvarajući put Evropi u kojoj zelena, konkurentna i sigurna energija nije samo obećanje, već zajednička stvarnost“, rekla je Ribera nakon objave.

Evropski zakonodavci i vlade EU sada imaju dva mjeseca da se dogovore o tome koje će projekte odabrati.