Trgovina Evropske unije sa Zapadnim Balkanom, Ukrajinom i Moldavijom skočila je na više od 80 milijardi evra godišnje, ali ravnoteža se u velikoj mjeri naginje ka bloku, što naglašava koliko duboka integracija još ne dovodi ekonomije u ravnotežu.
ADVERTISEMENT
Dok Brisel nastavlja sa novim talasom proširenja, brojke koje stoje iza evropske trgovine sa zemljama kandidatima otkrivaju priču o zavisnosti, asimetriji, ali i velikom, neiskorišćenom potencijalu.
Zvanični kandidati za EU su Albanija, Bosna i Hercegovina, Moldavija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Srbija, Turska i Ukrajina, piše Euronews.
Zajedno, oni pokrivaju raznolik geografski raspon, od dugih jadranskih obala do bujnih šuma i nekih od najproduktivnijih poljoprivrednih zemljišta u Evropi, uključujući i neke od najmlađih populacija u Evropi.
Ali dok trgovinski tokovi između bloka i budućih članica cvjetaju, odnos ostaje neravnopravan, pri čemu više robe proizvedene u EU pronalazi tržište nego one koja potiče iz potencijalnih zemalja članica.
Odnos koji se mjeri milijardama
Prema informativnom izvještaju Evropske komisije o trgovini Zapadnog Balkana za 2025. godinu, ukupna trgovina robom između EU i šest partnera sa Zapadnog Balkana dostigla je 83,6 milijardi evra u 2024. godini, što je povećanje od 28,6 odsto u odnosu na 2021. godinu.
Izvoz iz EU u region iznosio je 49,06 milijardi evra, dok je uvoz sa Zapadnog Balkana dostigao 34,52 milijarde evra, ostavljajući Brisel sa trgovinskim suficitom od 14,54 milijarde evra.
Dominacija EU kao tržišta je ogromna. Ona čini oko 62 odsto cjelokupne trgovine Zapadnog Balkana, dok region predstavlja jedva 1,7 odsto spoljne trgovine EU.
Za Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Albaniju, između dvije trećine i tri četvrtine cjelokupnog izvoza ide u zemlje EU.
"Sve zemlje (kandidatkinje), sa neobičnim izuzetkom Sjeverne Makedonije, imaju stalne trgovinske deficite sa EU, što znači da više uvoze iz EU nego što tamo izvoze“, objasnio je Branimir Jovanović, stručnjak Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije (WIIW).
Tokom protekle decenije, Sjeverna Makedonija je postala proizvodna baza za komponente koje idu direktno u industriju EU i koje ispunjavaju uslove za preferencijalni pristup tržištu EU u skladu sa okvirom za stabilizaciju i pridruživanje (SSP).
Rezultat je da Sjeverna Makedonija može da proda relativno veliki dio onoga što proizvede direktno u EU, a da pritom ne bude blokirana tehničkim standardima.
Ovo se veoma razlikuje od, recimo, Albanije, koja se više oslanja na sirovine i tekstil niske vrijednosti, ili Crne Gore, koja je pretežno turistički orijentisana i zavisna od uvoza robe.
Takođe se razlikuje od Bosne i Hercegovine i Srbije, koje i dalje uvoze mnogo mašina više vrijednosti iz EU, a zatim izvoze nazad mješovitu korpu proizvoda niže vrijednosti.
Ukrajina i Moldavija uvoze mašine, vozila i industrijsku opremu visoke vrijednosti iz EU, dok izvoze uglavnom robu sa nižom maržom. U suštini, one snabdijevaju sirovinama i osnovnim proizvodima, a EU obezbjeđuje tehnologiju za njihovu proizvodnju.
Prepreke u trgovini
Zapadni Balkan trguje sa EU u okviru SSP-a, koji postepeno uklanjaju carine i usklađuju nacionalne zakone sa pravilima EU kao dio formalnog procesa pristupanja. Nasuprot tome, Ukrajina i Moldavija posluju u okviru dubokih i sveobuhvatnih zona slobodne trgovine (DCFTA), širih sporazuma koji otvaraju velike dijelove jedinstvenog tržišta EU u zamjenu za usvajanje većeg dijela regulatornog okvira EU.
U suštini, sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) su put ka članstvu, dok DOBT nude duboku integraciju tržišta EU bez punopravnog članstva. Međutim, ova razlika je postala zamagljena, Brisel je naznačio da vjeruje u punopravno članstvo Ukrajine i Moldavije nakon potpune invazije na Ukrajinu 2022. godine.
"Zemlje koje izvoze u EU suočavaju se sa mnogim preprekama pored carina. Ekonomisti to nazivaju tehničkim preprekama trgovini“, objasnio je Jovanović.
Dakle, čak i ako proizvode nešto za čim postoji potražnja u EU, to nikada ne stigne na ta tržišta jer te kompanije možda nemaju potrebne sertifikate.
Ista debata se sada proteže i na Ukrajinu, koja je formalno otvorila pregovore o pristupanju EU 2024. godine. Uprkos ratu, trgovina između EU i Ukrajine je porasla. Podaci Evrostata pokazuju da je blok izvezao robu u Ukrajinu u vrijednosti od 42,8 milijardi evra u 2024. godini i uvezao 24,5 milijardi evra, što je EU donijelo suficit od 18,3 milijarde evra.
Sastav te trgovine se dramatično promijenio od početka rata. Poljoprivredni proizvodi i dalje dominiraju ukrajinskim izvozom, ali je EU postala njen kanal za materijale i mašine za rekonstrukciju.
Susjedna Moldavija, još jedna zemlja kandidat od 2023. godine, pokazuje slične obrasce. EU je najveći trgovinski partner Moldavije, sa 54 odsto njene ukupne trgovine robom u 2024. godini. Oko 65,6 odsto moldavskog izvoza usmjerava se u EU.
Trgovinski promet je prošle godine dostigao oko 7,5 milijardi evra, pri čemu je izvoz EU u Moldaviju iznosio 5,1 milijardu evra, a uvoz 2,4 milijarde evra.
Standardi EU, daleki san?
Zapadni Balkan je postigao solidan napredak od početka 2000-ih, ali potpuna konvergencija sa Evropskom unijom ostaje daleki cilj, upozorio je OECD-ov Izvještaj o ekonomskoj konvergenciji za 2025. godinu.
Šest ekonomija je više nego udvostručilo svoju proizvodnju za dvije decenije, ipak, region i dalje dostiže samo oko 40 odsto prosjeka EU. Uz trenutne stope rasta, puna konvergencija neće se desiti prije 2074. godine.
Proizvodnja regiona po osobi (prema paritetu kupovne moći) se više nego udvostručila za 20 godina, što pokazuje stvarno poboljšanje produktivnosti, investicija i životnog standarda.
To znači da Zapadni Balkan smanjuje razliku, ali bolno sporo, a snažne stope rasta nadoknađuje mnogo veća produktivnost i zalihe kapitala unutar EU.
Rast, sam po sebi, nije dovoljan za konvergenciju. Zapadnom Balkanu je potreban kvalitativno drugačiji rast koji je vođen inovacijama, vještinama i industrijama sa većom vrijednošću.
Infrastruktura i produktivnost su najslabije karike regiona.
Što se tiče Ukrajine, njena ekonomija se prilagodila nakon istorijskog šoka, ali šteta je zapanjujuća. Veliki dio stanovništva je raseljen, a veliki dijelovi infrastrukture su uništeni.
Proizvodnja je pala za -28,8% u 2022. godini i oporavila se za +5,5% u 2023. godini. Javne finansije su opterećene do krajnjih granica potrebama odbrane, što ometa konvergenciju sa državama članicama EU.
Strane investicije: prijatelj ili neprijatelj?
Direktne strane investicije (SDI) donose fabrike i radna mjesta zemljama kandidatima, kao i izgradnju jačih veza sa postojećim državama članicama EU. Uprkos tome, Jovanović je tvrdio da to nije dovelo do "strukturne transformacije" u zemljama kandidatima.
Кada se direktne direktne investicije koncentrišu u faze proizvodnje niže vrijednosti, a lokalne baze dobavljača ostanu rijetke, dobici od zarada su ograničeni i više vrijednosti se ostvaruje u inostranstvu.
"Postoji dualnost u načinu na koji se direktne direktne investicije doživljavaju: političari ih i dalje vide kao ključ, ponekad čak i jedini način, za razvoj ekonomije, dok ljudi sve više to vide kao začarani krug", rekao je Jovanović.
Argument je jasan: dok direktne direktne investicije povećavaju zaposlenost i povezuju ove ekonomije sa tržištima EU, one postaju transformativne samo kada unaprijede lokalnu proizvodnu bazu.
U suprotnom, zemlje kandidati rizikuju da ostanu platforma za montažu, a ne punopravni partner u evropskim lancima vrijednosti.
Test evropskog obećanja
Na kraju krajeva, brojke govore i priču o uspjehu i upozorenje. One pokazuju integraciju bez transformacije: Izvoz je u porastu, fabrike su otvorene, ali produktivnost i infrastruktura i dalje zaostaju.
Sljedeća faza će morati da se oslanja na kvalitet, a ne samo na kvantitet, kažu stručnjaci. To znači selektivne direktne direktne investicije koje unapređuju lance snabdijevanja, ciljani pristup jedinstvenom tržištu povezan sa reformama i brže ulaganje u vještine, energetiku i transport.
Ako Brisel i kandidati mogu da pređu sa montaže na inovacije, jaz se može smanjiti u roku od jedne generacije. U suprotnom, zemlje kandidati rizikuju da ostanu pouzdana radionica, a ne prosperitetan partner.