ADVERTISEMENT

Unatoč njihovoj ključnoj ulozi u dekarbonizaciji i energetskoj sigurnosti, prema izvještaju S&P Global Ratings.

Nuklearna energija se očekuje da će igrati ključnu ulogu u naporima Europe za dekarbonizaciju i energetsku sigurnost, no financijski i logistički izazovi izgradnje novih reaktora i dalje su ogromni.

Visoki troškovi izgradnje, financijski rizici i ovisnost o državnoj potpori čine ovakve projekte izuzetno izazovnim za većinu pružatelja usluga u Europi, prema izvještaju S&P Global Ratings koji su napisali Claire Mauduit-Le Clercq i Emmanuel Dubois-Pelerin.

Visoki troškovi i rizici za nove nuklearne projekte

"Izgradnja novih nuklearnih postrojenja u Europi je skupa, rizična i zahtijeva značajna ulaganja“, upozorava izvještaj, navodeći izuzetne troškove moderne nuklearne gradnje.

Trošak izgradnje novih europskih reaktora, koji ne uključuje financiranje tijekom gradnje, premašuje 10 milijuna eura po megavatu.

Za tipični par europskih pritisnih reaktora, to znači ulaganje do 50 milijardi eura, što je iznos koji daleko nadmašuje financijsku sposobnost većine europskih komunalnih poduzeća, osim EDF-a.

Trošak izgradnje novih nuklearnih projekata u Europi "također je otprilike pet puta veći od najvećeg projekta vjetroelektrane na moru u Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj“, navodi se u izvještaju.

Finansijski pritisak za izgradnju novih nuklearnih projekata ilustriran je iskustvom EDF-a, francuskog energetskog giganta koji je istovremeno upravljao izgradnjom dvaju velikih projekata, Hinkley Point C u Ujedinjenom Kraljevstvu i Flamanville u Francuskoj.

Prekoračenja troškova i kašnjenja u tim projektima smanjila su kreditni rejting EDF-a i naglasila "povećane rizike u provedbi i rezervama“ svojstvene nuklearnim projektima, prema izvještaju.

Za europske komunalne usluge, visoki kapitalni troškovi nuklearne gradnje "obično protežu korporativne bilance“ i zahtijevaju dugoročne garancije prihoda kako bi se osigurala financijska stabilnost, upozorava S&P Global.

Strateška uloga nuklearne energije u europskoj energetskoj mješavini

Unatoč visokim troškovima, nuklearna energija nudi posebne prednosti, osobito u kontekstu energetske krize u Europi nakon ruske invazije na Ukrajinu.

Dok je EU bila uvelike ovisna o ruskom plinu prije 2022. godine, uran - sirovina za nuklearnu energiju - dolazi od stabilnijih i raznovrsnijih dobavljača, smanjujući geopolitičke ranjivosti.

Nuklearne elektrane također proizvode stabilnu, niskougljičnu električnu energiju, pružajući stabilan izvor energije koji pomaže u ravnoteži s nestalnošću obnovljivih izvora poput vjetra i sunca.

Europska unija ovisi o nuklearnoj energiji za približno 20% svoje proizvodnje električne energije i 15% svoje stabilne kapacitete.

Kao što izvještaj napominje: „novi projekti izgradnje ključni su za Europu kako bi se održao udio nuklearne energije od oko 20% u energetskoj mješavini i kako bi se nadopunio rastući udio obnovljivih izvora.“

Klasifikacija nuklearne energije kao „zelene“ tehnologije od strane Europskog parlamenta prema EU taksonomiji za održive aktivnosti povećava njezinu investicijsku privlačnost, olakšavajući pristup održivom financiranju.

Starenje nuklearne infrastrukture pojačava hitnost novih projekata

S obzirom na to da je prosječni reaktor u Europi sada star 40 godina, mnoge elektrane planirane su za dekomisioniranje do 2040. godine.

Zamjena tih reaktora na vrijeme ključna je za izbjegavanje nestašice električne energije, osobito jer potražnja za energijom raste.

Elektrifikacija industrija i rastuće energetske potrebe za podatkovnim centrima - koje bi mogle povećati potražnju za energijom za 10-15 teravat-sati godišnje - još više naglašavaju potrebu za čvrstim i dekarboniziranim izvorima energije poput nuklearnih elektrana.

Izazovi i inovacije u financiranju

Sami troškovi nuklearne gradnje zahtijevaju snažnu državnu uključenost.

Trenutno nijedno europsko komunalno poduzeće ne može poduzeti ovakve projekte bez vladinih mehanizama podrške, navodi se u izvještaju, dodajući da "svi trenutni financijski mehanizmi koji se razmatraju za izgradnju novih nuklearnih postrojenja uključuju snažnu podršku poreznih obveznika ili potrošača“.

Ovi mehanizmi uključuju subvencionirane državne kredite, modele reguliranih imovinskih baza (RAB) i ugovore za razlike (CfD), koji pomažu u raspodjeli troškova i ublažavanju financijskih rizika.

Primjeri nuklearnih projekata koji se financiraju uz državnu podršku postoje u mnogim zemljama.

U Češkoj, vlada je sklopila partnerstvo s korejskom tvrtkom KHNP za razvoj novih reaktora, uključujući Dukovany 5, a financiranje je omogućeno kroz državne mehanizme.

Slično, Poljska planira ambiciozan projekt izgradnje do šest reaktora, uz podršku državnih kredita i međuvladinog financiranja, s ciljem jačanja energetske neovisnosti i ciljeva dekarbonizacije.

U Slovačkoj, novi reaktor Mochovce 3 počeo je s radom krajem 2023. godine, čime se povećava kapacitet nuklearne energije u zemlji.

U Francuskoj, EDF planira uvesti između šest i četrnaest novih reaktora, s kapacitetom od 10-24 gigavata, od kraja 2030-ih. Međutim, još nisu donesene konačne investicijske odluke, a nedostatak jasnih planova financiranja naglašava izazove koji su pred njima.

Međutim, izvještaj upozorava da, čak i uz inovativne financijske modele, financijski teret nuklearnih projekata ostaje značajan.

Kako bi bilo s ponovnim pokretanjem zatvorenih reaktora?

Izvještaj sugerira da bi ponovno puštanje u rad nedavno zatvorenih reaktora moglo ponuditi bržu i jeftiniju alternativu izgradnji novih.

Ovaj pristup razmatra se u Belgiji – kako je nedavno primijetio operator sustava Elia u svom studiju za razdoblje 2036-2050 – i Španiji, no suočava se s značajnim političkim i regulatornim preprekama u zemljama poput Njemačke, gdje javni i vladini otpori ostaju snažni.

Ima li budućnosti za nuklearnu energiju u Europi?

Izvještaj S&P Global naglašava dvostruku prirodu nuklearne energije kao vitalnog rješenja za energetske potrebe kontinenta i monumentalnog poduhvata koji prelazi kapacitet komunalnih poduzeća i vlada.

Visoki troškovi, dugi vremenski okviri i ovisnost o vladinoj potpori izazovi su za nove projekte, dok istovremeno stari reaktori zahtijevaju hitnu zamjenu.

Ponovno pokretanje starih postrojenja nudi moguću alternativu, ali suočava se s političkim preprekama. Zemlje poput Francuske i Poljske napreduju s planovima, no kašnjenja u investicijskim odlukama otkrivaju strmi put koji je pred njima.

Budućnost nuklearne energije u Europi ovisit će o inovativnim financijskim modelima i snažnoj državnoj podršci kako bi se uravnotežili troškovi i njezina vitalna uloga.