Oluje i poplave koje su prošle godine pogodile Evropu uticale su na više od 400.000 ljudi, dovele do gubitka najmanje 335 života i procjenjuje se da su prouzrokovale štetu od minimalno 18 milijardi evra. Prošla godina bila je najtoplija zabilježena godina u Evropi, s rekordno visokim godišnjim temperaturama na skoro polovini kontinenta.
Najnoviji izvještaj o stanju klime u Evropi iz Copernicus servisa EU (C3S) pokazuje da je 45 posto dana bilo znatno toplije od prosjeka, dok je 12 posto bilo najtoplije ikad zabilježeno.
Više od 100 naučnih stručnjaka udružilo se kako bi pokazali da su posljedice klimatskih promjena u Evropi, koja se zagrijava dvostruko brže od globalnog prosjeka, bile i više nego očigledne 2024. godine.
Oluje su često bile jake, poplave rasprostranjene, a dijelovi kontinenta pogođeni rekordnim toplotnim valovima.
Stručnjaci iz C3S-a i Svjetske meteorološke organizacije (WMO) upozoravaju da “i dodatna desetinka stepena zagrijavanja ima značajan uticaj”, jer povećava rizike za ljudske živote, ekonomiju i planetu.
Kako se na Evropu odražavaju 'ozbiljne posljedice' klimatskih promjena?
Izvještaj za 2024. godinu „ističe da je Evropa najbrže zagrijavajući kontinent i da trpi ozbiljne posljedice zbog ekstremnih vremenskih uslova i klimatskih promjena“, rekla je generalna sekretarka WMO-a Celeste Saulo.
Sve evropske regije zabilježile su gubitak leda prošle godine, dok su glečeri u Skandinaviji i na Svalbardu doživjeli najveće stope gubitka mase otkad se vrše mjerenja.

U Portugalu su u septembru požari zahvatili 110.000 hektara zemlje za samo jednu sedmicu, što predstavlja četvrtinu ukupne godišnje površine zahvaćene požarima u Evropi za 2024. godinu. Požari su ukupno uticali na 42.000 ljudi.
Poplave su također imale dramatičan i smrtonosan uticaj na zajednice širom Evrope. U septembru je oluja Boris pogodila stotine hiljada ljudi poplavama, žrtvama i materijalnom štetom u Njemačkoj, Poljskoj, Austriji, Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Rumuniji i Italiji.
Zatim su krajem oktobra u Španiji ekstremne padavine dovele do razornih poplava sa smrtonosnim posljedicama za ljude u Valensiji i okolnim regijama.

Najmanje 232 osobe izgubile su život u Valensiji, a dodatne žrtve zabilježene su u pokrajinama Albacete, Cuenca i Malaga. Šteta na infrastrukturi i ekonomski gubici iznosili su oko 16,5 milijardi eura.
Oluje i poplave prošle godine pogodile su ukupno 413.000 ljudi, dovele do smrti najmanje 335 osoba i prouzrokovale štetu od najmanje 18 milijardi eura.
Ekstremna vrućina u 2024. godine
U julu je jugoistočna Evropa doživjela najduži zabilježeni toplotni val, koji je trajao 13 uzastopnih dana i uticao na 55 posto regije.
Ukupno je zabilježen rekordan broj dana sa barem „jakim toplotnim stresom“, 66 dana, i tropskih noći 23 noći, u jugoistočnoj Evropi tokom ljeta.

„Mislite da je 1,3°C zagrijavanja bezopasno? Ovaj izvještaj jasno prikazuje bol koju stanovnici Evrope već osjećaju zbog ekstremnog vremena“, kaže dr. Friederike Otto, docent na Centru za ekološku politiku i ko-voditeljica World Weather Attribution tima na Imperial College London.
Prema podacima Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC), Evropa je jedan od regiona s najvećim projekcijama povećanja rizika od poplava, a porast temperature od 1,5°C mogao bi rezultirati sa 30.000 smrti godišnje zbog ekstremne vrućine.
„Ali mi idemo prema 3°C do 2100. godine“, dovoljno je da se sjetite poplava u Španiji, požara u Portugalu ili ljetnih toplotnih valova prošle godine da biste razumjeli koliko bi ovo zagrijavanje bilo razorno", istakla je Otto.

Može li se Evropa prilagoditi rizicima od ekstremnog vremena?
Florence Rabier, generalna direktorka Evropskog centra za srednjoročnu vremensku prognozu, kaže da ovi rašireni klimatski uticaji naglašavaju „važnost izgradnje veće otpornosti“.
Šteta na izgrađenoj infrastrukturi usljed ekstremnih vremenskih uslova očekuje se da će se deseterostruko povećati do kraja stoljeća samo zbog klimatskih promjena. Poplave su identifikovane kao klimatski rizik koji zahtijeva najhitniju akciju.
Neki pomaci su već napravljeni. Izvještaj ističe primjere inicijativa za prilagođavanje gradova širom Evrope, od uklanjanja pločica u Nizozemskoj do povećanja zelenih površina u Parizu.

Rabier dodaje da 51 posto gradova sada ima posvećen plan za klimatsku prilagodbu, u poređenju s 26 posto u 2018. što pokazuje vrijednost informacija koje izvještaj donosi.
Saulo također kaže da WMO „pojačava napore“ kako bi ojačao sisteme ranog upozorenja za ekstremne vremenske prilike i klimatske servise koji pomažu donosiocima odluka i društvu u cjelini da postanu otporniji.
Ipak, potrebni su kontinuirani napori kako bi se odgovorilo na trenutne klimatske izazove s kojima se Evropa suočava i kako bi se pripremilo za buduće rizike.
„Napredujemo, ali moramo ići dalje, brže i zajedno“, poručuje Saulo.
Napuštanje fosilnih goriva što prije
Prilagodba je samo jedna strana medalje, a klimatski stručnjaci kažu da rastući rizik od ekstremnog vremena dodatno naglašava potrebu za rješavanjem ključnog uzroka tog zagrijavanja.
„Veliko stradanje i gubici“ koje je Evropa doživjela prošle godine čine „još hitnijim napuštanje fosilnih goriva što je brže moguće“, kaže profesor Stefan Rahmstorf sa Potsdamskog instituta za istraživanje uticaja klime u Njemačkoj, koji nije učestvovao u pisanju izvještaja.

„Rastući udio obnovljivih izvora, koji sada čine 45 posto naše električne energije, ohrabruje i ključno je za našu budućnost da se odupremo interesima fosilnog lobija i da bez odlaganja provedemo evropske klimatske ciljeve.“
Broj zemalja u Evropi u kojima obnovljivi izvori energije sada proizvode više električne energije nego fosilna goriva skoro se udvostručio od 2019. godine, povećao se sa 12 na 20. Međutim, kako izvještaj naglašava, proizvodnja iz obnovljivih izvora i potražnja za električnom energijom jako su osjetljive na vremenske uslove.
Nastavak korištenja fosilnih goriva u ovako nestabilnoj globalnoj ekonomiji je “iskreno lud”, dodaje dr. Otto.

„EU ne može sebi priuštiti da stavi klimatske obaveze u drugi plan. Mora preuzeti vodstvo i ubrzati prelazak na politiku zasnovanu na dokazima – politiku koja stvarno pomaže ljudima s niskim prihodima, a ne oligarsima.“