ADVERTISEMENT

Tržišta akcija su potresena volatilnošću, a neizvjesnost se povećava za kompanije upletene u globalne lance snabdijevanja nakon velike najave o carinama od strane američke vlade.

Evropska unija će se sada suočiti sa carinskom stopom od 20% na svoj izvoz u Sjedinjene Države. Više carinske stope primjenjivat će se na Kinu (34%), Japan (24%), Indiju (26%), zajedno sa drugim zemljama. Među njima je i Bosna i Hercegovinu za koju stopa iznosi 35%.

Ujedinjeno Kraljevstvo, Brazil, Australija i Turska suočit će se s najnižom carinskom stopom od 10%, dok su Kanada i Meksiko isključeni za robu usklađenu sa USMCA ugovorom.

Ali dok se izvoznici pripremaju, šok potez Vašingtona možda neće predstavljati ekonomske poteškoće za potrošače. Zapravo, to bi moglo dovesti do jeftinije robe kod kuće, barem kratkoročno.

U središtu stvari leži dugogodišnji trgovinski suficit Evrope sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Prema podacima Evropske komisije, Evropska unija je izvezla 503,8 milijardi eura robe u Sjedinjene Američke Države 2023. i uvezla 347,2 milijarde eura, što je donijelo trgovinski suficit od 156,6 milijardi eura.

Slika se mijenja kada su u pitanju usluge, jer Evropa uvozi 427,3 milijarde eura, a izvozi 318,7 milijardi eura. Veliki dio uvoza usluga vezan je za američke tehnološke gigante.

Uprkos tome, EU i dalje održava pozitivan ukupni trgovinski suficit sa SAD.

Ova pozadina je bitna. Ako SAD uvedu opću carinu od 20% na robu iz EU, najveći teret uticaja pada nesrazmjerno na evropske izvoznike.

Uz sve ostalo jednako, evropski proizvodi su upravo postali 20% skuplji na jednom od njihovih najvažnijih tržišta – rizikujući značajan gubitak konkurentnosti, prenosi Euronews.com.

Točak Parmigiano Reggiana iz Italije, ili boca francuskog vina, na primjer, odjednom će nositi 20% veće cijene za američke potrošače.

Naročito bi evropski automobili mogli biti teško pogođeni. Sa tarifama na automobile već na 25%, dodatnih 20% moglo bi ih učiniti nekonkurentnim, potencijalno ih izbaciti iz salona u SAD.

Od pritiska izvoza do domaćeg suficita

Na SAD otpada otprilike 12% ukupnog izvoza EU, što znači da je zamjena te potražnje preko noći gotovo nemoguća.

Kako potražnja SAD opada, zalihe bi se mogle gomilati u Evropi i drugdje. To znači da je više robe dostupno za domaće tržište — što bi zauzvrat moglo dovesti do popusta i nižih cijena za evropske potrošače.

Kratkoročno, ovo bi moglo potaknuti firme da prebace višak zaliha na domaća tržišta, podstičući cjenovnu konkurenciju i potencijalne popuste.

U isto vrijeme, evropsko tržište riskira da bude preplavljeno robom preusmjerenom iz drugih velikih zemalja izvoznica – poput Kine, Japana i Indije – koje se također suočavaju sa strmim trgovinskim barijerama u SAD-u. Ovaj dodatni talas globalne ponude mogao bi dodatno povećati dostupnost i intenzivirati pritisak na smanjenje cijena širom kontinenta.

Drugim riječima, trgovinski šok koji slabi vanjsku potražnju mogao bi se – ironično – pretvoriti u skroman dezinflatorni pritisak unutar Evrope, barem privremeno.

Koji proizvodi bi mogli imati niže cijene

Trgovinski suficit Evrope sa Sjedinjenim Američkim Državama u velikoj je mjeri koncentriran u nekoliko ključnih sektora. Farmaceutika prednjači sa suficitom od 57 milijardi eura, a slijede ga vozila sa 44 milijarde eura, na osnovu podataka Međunarodnog trgovinskog centra.

Industrija pića doprinosi još 8 milijardi eura, dok brodovi i čamci dodaju 5,4 milijarde eura. Luksuzna roba—uključujući proizvode od kože, odjeću i obuću—ostvaruju kombinovani višak od 9 milijardi eura. Ako potražnja sa američkog tržišta oslabi, ovi sektori rizikuju da nagomilaju neprodate zalihe.

Kratkoročno, evropski potrošači mogu imati koristi od nižih cijena farmaceutskih proizvoda, vozila, odjeće, pa čak i hrane i pića.

Realni inflatorni rizici za sada ostaju prigušeni

Jedan od glavnih inflatornih pokretača za Evropu posljednjih godina bili su troškovi energije, budući da je blok i dalje u velikoj mjeri zavisan od uvoza energije.

Evropa je 2024. godine uvezla 700 milijardi eura energenata—uključujući sirovu naftu, prirodni gas i rafinisana goriva—što je rezultiralo trgovinskim deficitom od 346 milijardi eura u sektoru.

Ipak, rane reakcije tržišta na Trumpove tarife sugeriraju da inflatorni strahovi vezani za energiju ublažavaju, a ne ubrzavaju.

Cijene sirove nafte pale su u četvrtak za više od 3 posto, a evropska referentna vrijednost za prirodni plin, holandski TTF, pala je za 2 posto usred očekivanja usporavanja globalne potražnje zbog smanjena trgovinske aktivnosti.

U međuvremenu, zabrinutost da bi nagla depresijacija eura mogla podstaći inflaciju uzrokovanu uvozom nije se ostvarila. Umjesto toga, euro je ojačao, porastao za preko 1,5% na 1,10 u odnosu na dolar, što predstavlja šestomjesečni maksimum.

Ukratko, američki proizvodi čine manji dio evropskih potrošačkih korpa u odnosu na obrnuto. Evropski potrošači bi se iznenađujuće mogli naći na pobjedničkoj strani inače ogorčenog globalnog trgovinskog rata.