ADVERTISEMENT

Protestuju zbog dugog trajanja nastave, nedostatka nastavnika, zapuštenih učionica i netransparentnog sistema upisa na univerzitete. Učenici redovno propuštaju nastavu tokom više mjeseci jer se upražnjena radna mjesta nastavnika ne popunjavaju.

Drugim demonstrantima su se potom pridružili i učesnici studentskih marševa, izražavajući nezadovoljstvo rastućim troškovima života, uključujući i cijene goriva, nakon što su američka bombardovanja dovela do faktičkog zatvaranja Hormuškog moreuza, piše Euronews Srbija.

Generalna konfederacija rada (CGT), jedan od najvećih sindikata u Francuskoj, podržala je proteste i pozvala na snižavanje cijena, povećanje penzija i rast zarada. Francuski predsjednik Emmanuel Macron približava se kraju svog mandata u Jelisejskoj palati, nakon što je odslužio dva predsjednička mandata.

S druge strane Pirineja, u Španiji, aktivisti su u septembru izašli na ulice protestujući zbog cijena stanovanja.

Proteste je pokrenulo iseljenje 87-godišnje žene iz njenog doma, nakon što joj je investicioni fond povećao kiriju za 230%. Maricarmen Abascal preminula je dvije sedmice kasnije, nakon što je primljena u bolnicu.

Demonstranti su zatražili snižavanje kirija, obustavu iseljenja i zabranu investicionim fondovima da kupuju nekretnine.

Slični zahtjevi upućeni su i preko Pirinejskog poluostrva, u Portugalu, gdje su se u subotu stotine ljudi okupile u centru Lisabona.

Prema zvaničnim podacima, cijene nekretnina u Portugalu porasle su za 124% u periodu od 2015. do 2024. godine, što je približno dvostruko brže od prosjeka Evropske unije.

Rast troškova života i sve veći pritisak na kućne budžete bili su u središtu protesta i u Milanu.

Protestna šetnja u subotu počela je mirno, ali se završila tako što su maskirani izgrednici bacali kamenje, komade trotoara i druge predmete na policiju za razbijanje demonstracija, a zatim zapalili barikade napravljene od barskih stolova.

U međuvremenu, protesti protiv albanskog premijera Edija Rame u nedjelju su ušli u šesti dan.

Demonstranti su izjavili da su nezadovoljni onim što smatraju korupcijom, nedostatkom radnih mjesta i lošim kvalitetom obrazovanja.

Kada su protesti počeli?

Protesti zbog stanja u obrazovanju u Francuskoj počeli su krajem septembra, sedmicu dana nakon početka školske godine.

Međutim, demonstracije su se od tada intenzivirale i dostigle vrhunac u subotu.

Subota je ujedno bila i prvi dan protesta zbog troškova života u Italiji, Portugalu i Belgiji.

U Albaniji protesti traju još od ljeta, a pokrenuo ih je luksuzni projekat izgradnje na obali koji podržava Jared Kushner, zet Donalda Trumpa.

Da li su protesti doveli do nekih promjena?

U Francuskoj je vlada saopštila da će angažovati još 3.000 nastavnika na zamjeni kako bi riješila problem nedostatka nastavnog osoblja, kao i da će učenicima omogućiti da učestvuju u donošenju odluka koje se tiču škola.

Vlada je takođe odustala od planova za povećanje pojedinih naknada za upis na univerzitete, koje je najavila za budžet za narednu godinu.

Protesti zbog cijena goriva, održani sredinom septembra, doveli su do toga da Jelisejska palata objavi kako će vlada povećati subvencije za gorivo namijenjene određenim privrednim sektorima.

Socijalistički premijer Španije, Pedro Sánchez, pokušao je da progura hitni zakon o stanovanju kojim bi se zaštitili zakupci na tržištu nekretnina za iznajmljivanje.

Nakon što su desničarske i krajnje desničarske stranke u parlamentu oborile prijedlog zakona, Sánchez je pozvao na prevremene izbore, zakazane za 29. novembar. Javnosti je poručio da mu je potrebna "šira progresivna većina" kako bi mogao da sprovede nove reforme.

Postoje li naznake da će se protesti završiti?

Macron će se u nedjelju uveče obratiti javnosti putem televizije, nakon sastanka sa ključnim ministrima na kojem će se razmatrati aktuelna kriza.

Francuski ministar unutrašnjih poslova Laurent Nuñez nagovijestio je da vlada nije spremna na dalje ustupke. On je za proteste okrivio demonstrante "krajnje ljevice" i "kriminalce koji su pljačkali i pustošili" objekte širom Francuske.

U Francuskoj će predsjednički izbori biti održani u aprilu 2027. godine.

Protesti u Španiji mogli bi da se završe prije izbora ukoliko vlada uspije da obezbijedi usvajanje barem nekih svojih uredbi o stanovanju u stalnom odboru parlamenta, posebnom tijelu koje funkcioniše kada parlament ne zasjeda.

I Sánchezovi socijalisti i konzervativna Narodna partija obećali su da će izgraditi više stanova i kuća i dati prioritet rješavanju stambenog pitanja ukoliko pobijede na izborima narednog mjeseca.

Da li su protesti međusobno povezani?

Aktuelni protesti širom Evrope nisu dio jednog centralno koordinisanog pokreta, ali su duboko povezani zajedničkim uzrocima, među kojima prednjače socijalni bunt mladih, drastičan rast troškova života i nezadovoljstvo državnim rezovima.

Ključne tačke povezivanja protesta su:

Zajednički ekonomski i socijalni uzroci: Evropske zemlje se suočavaju sa visokom zaduženošću, a teret krize najviše osjećaju mladi koji smatraju da im država ne nudi sigurnu budućnost.

Stambena kriza i troškovi života: U Španiji i Portugalu (Lisabonu) ključni pokretač je eksplozija cijena nekretnina i kirija koje su postale nepriuštive za obične građane. U Italiji (Milano) i Francuskoj, bijes je dodatno podstaknut skokom cijena goriva i opštom inflacijom.

Komunikacija i solidarnost putem društvenih mreža: Iako nema jedinstvene komande, omladinske i studentske organizacije aktivno komuniciraju. Mreže poput TikTok-a i Instagrama služe za razmjenu taktika, simbola i organizaciju. Francuski učenički sindikati i aktivisti iz drugih zemalja otvoreno povezuju trenutne ulične blokade sa predstojećim Međunarodnim štrajkom mladih, koji je pod sloganom "Borimo se za svoju budućnost" zakazan za 20. novembar 2026. godine u više od 40 evropskih gradova.

Slovački analitičar i stručnjak za međunarodne odnose Marián Ďuriš ocjenio je u intervjuu za Euronews Srbija da talas učeničkih i studentskih protesta širom Evrope nije samo izraz spontanog nezadovoljstva mladih, već, kako je istakao, uveliko režiran politički proces.

Prema njegovim riječima, legitimne zahtjeve studenata preuzela je i zloupotrijebila "radikalna ljevica" sa ciljem urušavanja državnih simbola, nacionalnog identiteta i preoblikovanja političke scene Evrope.

Ďuriš kaže da su protesti širom Evrope ubrzo po izbijanju preuzeti od strane "militantne ljevice" i imigrantskih grupa sa jasnim političkim ciljem uništenja nacionalnih simbola, a u Francuskoj i zbog udara na rastuću popularnost Marine Le Pen.