ADVERTISEMENT

Upravo zbog takvih deformacija Ujedinjene nacije podržale su novu projekciju poznatu kao "Equal Earth", odnosno "Ravnopravna Zemlja", koja bi trebalo da pruži ravnopravniji prikaz površina kontinenata i država. Za predlog je glasala 164 država, dok su Sjedinjene Američke Države bile jedine protiv, a šest zemalja bilo je uzdržano.

Nova projekcija nije obavezujuća, ali se preporučuje za određene namjene. Ipak, njeno usvajanje otvorilo je mnogo šire pitanje: koliko način na koji je svijet nacrtan utiče na to kako ga doživljavamo?

Profesor Geografskog fakulteta u Beogradu Aleksandar Valjarević, podsjeća da nijedna projekcija ne može istovremeno savršeno da prikaže sve tačke planete Zemlje, ali da je nova mapa svakako ravnopravnija.

"Ne treba isključiti Merkatorovu projekciju, zato što je ona nezamjenjiva u navigaciji u saobraćaju, naročito avio i pomorskom saobraćaju, ali ova mapa predstavlja ravnopravniji način prikazivanja kontinenata, prije svega zato što Afrika na njoj izgleda približno onako kako zaista izgleda u prirodi. Znam neke kartografe koji su radili na mapi, a u timu ih je preko 25, i ono najbolje što trenutno može Ujedinjene nacije da nam ponude", smatra Valjarević.

Zašto nijedna mapa svijeta ne može biti potpuno tačna?

Ipak, prema njegovim riječima, nijedna mapa ne može biti potpuno tačna. Problem nastaje iz jednostavne činjenice: Zemlja je sfernog oblika, dok je mapa ravna. Kada se površina globusa prenosi na dvodimenzionalnu kartu, određena vrsta deformacije je neizbježna.

"Ne postoji nijedna savršena projekcija. I zapravo, projekcije su važne da nam koriste u onome što želimo da predstavimo da bude približno tačno", kaže Valjarević.

Drugim riječima, kartografi moraju da odluče šta će na karti biti najpreciznije: površina, oblik, udaljenost ili pravac. Sve istovremeno nije moguće.

Upravo je to ključ za razumijevanje zbog čega se različite mape svijeta međusobno toliko razlikuju. Equal Earth daje prednost očuvanju relativnih površina kopnenih masa, dok je Merkatorova projekcija napravljena sa potpuno drugačijim ciljem.

Equal Earth razvijena je 2018. godine i inspirisana je Robinsonovom projekcijom iz 1963. godine. Cilj joj je bio da prikaže cijelu planetu tako da relativne površine kopnenih masa budu što vjernije predstavljene. Članice Afričke unije prihvatile su je prije nego što je podržana i na nivou UN.

Merkatorova mapa

S druge strane, Merkatorovu projekciju izradio je flamanski kartograf Gerardus Merkator 1569. godine, a njena osnovna namjena bila je navigacija. Njena velika prednost je u tome što određene pravolinijske rute na karti odgovaraju konstantnom pravcu kompasa, zbog čega je vijekovima bila izuzetno korisna pomorcima.

Zbog toga Valjarević upozorava da novu mapu ne treba posmatrati kao zamjenu za Merkatorovu u svim situacijama.

"Merkatorova projekcija je savršena za navigaciju. Za avio-saobraćaj mislim da nikad neće biti izbačena, jer on koristi najkraće rastojanje u toj projekciji koja je sinusoidalna linija - ortodroma", kaže profesor.

Međutim, njena slabost postaje očiglednija kada se koristi za poređenje površina. Što se više udaljavamo od ekvatora prema polovima, deformacije postaju veće. Zbog toga teritorije poput Grenlanda, ali i drugih područja na visokim geografskim širinama, izgledaju znatno veće nego što jesu.

Na Merkatorovoj karti Grenland je vizuelno približan Africi, dok u stvarnosti Grenland zauzima oko 2,2 miliona kvadratnih kilometara, a Afrika oko 34,2 miliona.

Ta razlika nije samo matematička zanimljivost. Kritičari Merkatorove projekcije godinama ukazuju da način na koji su određeni dijelovi svijeta prikazani može da utiče i na njihovu percepciju. Ako neki region izgleda ogroman, a drugi višestruko manje nego što zaista jeste, takva vizuelna poruka može nesvjesno da utiče na način na koji ljudi doživljavaju njegov značaj.

Zbog toga su mape mnogo više od sredstva za snalaženje u prostoru.

Politički aspekt kartografije

Jedno od pitanja koje nova mapa ponovo otvara jeste odnos kartografije i politike. Granice, teritorije i nazivi prostora često nisu samo geografska, već i politička pitanja.

Valjarević navodi primjer Foklandskih ostrva, koja Argentina na svojim kartama prikazuje kao svoju teritoriju, dok ih Velika Britanija prikazuje kao britansku teritoriju.

"Politika ide od kartografije. Sve države svijeta gledaju da istaknu ono što najviše imaju", kaže profesor, dodajući da se politički interesi često prelivaju i na način na koji se određena teritorija prikazuje.

To je i razlog zbog kojih je Togo predložio Ujedinjenim nacijama promjenu mape, kako bi se Afrika prikazala kao ravnopravan kontinent.

Zašto su SAD bile protiv nove mape?

Valjarević odluku Sjedinjenih Američkih Država da glasaju protiv povezuje sa nekoliko razloga.

Prvi je sama veličina SAD na novoj projekciji. Za razliku od Merkatorove, Equal Earth ih prikazuje kao manje, jer su deformacije Merkatorove projekcije posebno izražene kako se ide dalje od ekvatora.

"Drugi razlog je Grenland koji je na mapi bio približno kao Afrika, a u stvarnosti ima 2,2 miliona kilometara kvadratnih, a Afrika 34,2. A znate ko ima pretenzije na Grenland? Opet Amerika, Sjedinjene Države. I to je malo političko pitanje", podsjеća profesor.

Treći razlog profesor vidi u samoj kartografskoj tradiciji SAD. Kako objašnjava, američka Albersova konusna projekcija, ustanovljena još u 18. vijeku, važi za njihovu nacionalnu projekciju i po karakteristikama je bliža Merkatorovoj nego novoj Equal Earth projekciji.

Postoji li mapa koja će konačno prikazati svijet "kakav jeste"?

Pored Equal Earth, postoje i druge projekcije koje su pokušavale da riješe problem odnosa površine i oblika. Petersova projekcija, na primjer, daje realniji odnos površina kontinenata, ali zbog toga značajno izobličava njihove oblike. Alternativne mape mijenjaju i položaj kontinenata, pa neke stavljaju jug na vrh kako bi promijenile tradicionalnu perspektivu sjevera i juga.

Čak ni mapa na amblemu Ujedinjenih nacija nije bez deformacija. Ona koristi azimutalnu ekvidistantnu projekciju i svijet prikazuje oko Sjevernog pola. Takav pristup izbjegava da jedan kontinent bude klasično postavljen u središte, ali što se više udaljavamo od centralne tačke, deformacije postaju veće.

Imajući sve to u vidu, profesor Valjarević ne očekuje da će nova mapa značajno promijeniti nacionalne kartografske sisteme ili atlase.

"Nova mapa će se koristiti u UN-u, kad se raspravlja o stvarima koje se tiču cijelog svijeta. Ovako, svaka država donosi odluku o kartama, o projekcijama, o načinu prikazivanja svoje teritorije, svaka po svom nahođenju i svom zakonu", podsjeća profesor Valjarević.