ADVERTISEMENT

Broj ljudi koji žive u gradovima više se nego udvostručio od 1950. godine, kada je u urbanim područjima živjelo tek 20 posto od tadašnjih 2,5 milijarde stanovnika. Gledajući u budućnost, stručnjaci procjenjuju da će do 2050. godine čak dvije trećine svjetskog stanovništva živjeti u gradovima, a većina preostale trećine u manjim urbanim središtima, piše Jutarnji.

Broj megagradova (urbanih područja s 10 ili više miliona stanovnika) učetverostručio se s 8 u 1975. na 33 u 2025. godini. Više od polovine (njih 19) nalazi se u Aziji.

Džakarta, glavni grad Indonezije, trenutno je najnaseljeniji grad na svijetu, s gotovo 42 miliona stanovnika. Slijede Dhaka (Bangladeš) s gotovo 40 miliona te Tokio (Japan) s 33 miliona. Kairo (Egipat) jedini je neazijski grad među prvih deset. Do 2050. očekuje se rast broja megagradova na 37, a gradovi poput Adis Abebe (Etiopija), Dar es Salaama (Tanzanija), Hajipure (Indija) i Kuala Lumpura (Malezija) trebali bi preći prag od 10 miliona stanovnika.

Iako megagradovi privlače najveću pažnju, izvještaj pokazuje da u manjim i srednje velikim gradovima živi više ljudi nego u megagradovima te da oni rastu brže, naročito u Africi i Aziji. Od 12.000 analiziranih gradova, 96 posto ima manje od milion stanovnika, a 81 posto manje od 250.000. Novi podaci pokazuju da se ukupan broj gradova u svijetu više nego udvostručio između 1975. i 2025. godine, a projekcije ukazuju da bi do 2050. njihov broj mogao premašiti 15.000, pri čemu će većina imati manje od 250.000 stanovnika.

Izvještaj ističe i izrazito različite obrasce rasta gradova. Dok mnogi i dalje rastu, drugi bilježe pad broja stanovnika. Zanimljivo je da se stanovništvo nekih gradova smanjuje čak i dok stanovništvo njihovih država raste, dok drugi gradovi rastu iako država bilježi pad. Većina gradova s padom populacije imala je manje od 250.000 stanovnika 2025. godine, a više od trećine nalazi se u Kini, dok ih je 17 posto u Indiji. Pad, međutim, bilježe i neki vrlo veliki gradovi, uključujući Ciudad de México (Meksiko) i Chengdu (Kina).

Manja urbana središta, definirana kao skupine od najmanje 5.000 stanovnika i gustoćom od najmanje 300 ljudi po kvadratnom kilometru, najčešći su oblik naselja u 71 zemlji, među kojima su Njemačka, Indija, Uganda i Sjedinjene Američke Države. Ona imaju ključnu ulogu u povezivanju ruralnih područja i gradova, pružanju osnovnih usluga i poticanju lokalnih ekonomija.

Ruralna područja ostaju najčešći oblik naseljenosti u 62 zemlje danas, što je pad u odnosu na 116 zemalja 1975. godine. Do 2050. taj će se broj dodatno smanjiti na 44. Ruralna naselja i dalje prevladavaju u pojedinim evropskim državama, poput Austrije, Bugarske, Finske i Rumunije, te u brojnim državama subsaharske Afrike, uključujući Srednjoafričku Republiku, Čad, Ešvatini, Mozambik i Zambiju. Subsaharska Afrika jedina je regija u kojoj se ruralna populacija i dalje značajno povećava, a očekuje se da će činiti gotovo sav budući rast ruralnog stanovništva.

"Ujedinjeni narodi naglašavaju ključnu ulogu urbanizacije u poticanju održivog razvoja i klimatske otpornosti u svim vrstama naselja", rekao je Li Junhua, pomoćnik generalnog sekretara UN-a za ekonomska i socijalna pitanja.

"Urbanizacija je pokretačka snaga našeg vremena. Kada se njome upravlja uključivo i strateški, može otvoriti transformativne puteve za klimatsko djelovanje, ekonomski rast i društvenu pravdu. Kako bi se postigao uravnotežen teritorijalni razvoj, države moraju usvojiti integrirane nacionalne politike koje usklađuju stanovanje, korištenje zemljišta, mobilnost i javne usluge u urbanim i ruralnim područjima", zaključio je Li Junhua.

Izvještaj „World Urbanization Prospects 2025: Summary of Results“ predstavlja ključnu bazu dokaza za kreatore politika, planere i istraživače koji oblikuju održive, uključive i otporne urbane budućnosti. Ovo izdanje donosi i značajne metodološke inovacije. Prvi put integrira koncept „Degree of Urbanization“, usklađeni geografski pristup koji daje projekcije za tri kategorije naselja: gradove, manja urbana središta i ruralna područja. Ovaj pristup poboljšava međunarodnu uporedivost i omogućava detaljnije razumijevanje trendova urbanizacije.

Revizija iz 2025. godine također znatno proširuje geografski obuhvat. Minimalni prag za definiranje grada smanjen je s 300.000 na 50.000 stanovnika, što je povećalo broj analiziranih gradova na više od 12.000. Uz procjene stanovništva, novi pristup zasnovan na mrežnim podacima pruža informacije o površini zemljišta i izgrađenim površinama za svaku vrstu naselja, nudeći sveobuhvatniji uvid u urbani razvoj.