Prije deset godina gotovo sve države svijeta postigle su dogovor bez presedana da ograniče globalno zagrijavanje, ambiciozni cilj koji je Pariski sporazum učinio okosnicom globalnih klimatskih napora. Međutim, sve se češće postavlja pitanje da li je svijet na pravom putu, budući da su globalne temperature u 2024. prvi put u jednoj kalendarskoj godini porasle više od 1,5°C u odnosu na predindustrijski nivo.
ADVERTISEMENT
Dvadeset prva sjednica Konferencije UN-a o klimatskim promjenama (COP21) u Parizu označila je značajnu prekretnicu u globalnim naporima za rješavanje klimatskih promjena kada je 195 strana, 194 države i EU, usvojilo Pariski sporazum kako bi se ograničilo globalno zagrijavanje.
Pravno obavezujući sporazum postavio je ambiciozan cilj, ujediniti gotovo sve države u ograničavanju globalnog zagrijavanja na znatno ispod 2°C u odnosu na predindustrijski nivo, a idealno na 1,5°C.
Uz ključni cilj ograničavanja zagrijavanja, sporazum predviđa i da zemlje dostavljaju Nacionalno utvrđene doprinose (NDC) za smanjenje emisija, revidiraju ih svakih pet godina radi povećanja ambicije, te postignu neto-nultu emisiju stakleničkih plinova u drugoj polovici stoljeća.
Dok istovremeno osigurava klimatsko finansiranje i podršku za prilagodbu, posebno za zemlje u razvoju, sporazum u suštini oblikuje i sve kasnije klimatske pregovore na visokom nivou.
Prema UN-u, iako su klimatske akcije daleko ispod potrebnih razmjera da bi se postigli ciljevi Pariskog sporazuma, godine nakon njegovog stupanja na snagu pokrenule su rješenja s niskim emisijama i stvorile nova tržišta.
Sve veći broj država, regija, gradova i kompanija uspostavio je ciljeve ugljične neutralnosti, dok rješenja sa nultom emisijom postaju konkurentna u ekonomskim sektorima koji predstavljaju četvrtinu globalnih emisija.
Više od 150 država i hiljade kompanija danas imaju ciljeve neto-nulte emisije, što je prije samo deset godina izgledalo gotovo nemoguće.
UN navodi da bi do 2030. rješenja s nultom emisijom mogla biti konkurentna u sektorima koji čine više od 70 posto globalnih emisija.
Još jedan pozitivan učinak je obnovljiva energija, politike potaknute sporazumom, poput pravila energetske efikasnosti, mandata za električna vozila i smanjenja metana spriječile su emitovanje milijardi tona CO2.
Novi podaci globalnog energetskog analitičkog centra Ember pokazuju da su obnovljivi izvori energije prvi put u prvoj polovini 2025. nadmašili ugalj kao vodeći izvor proizvodnje električne energije u svijetu.
Također, prodaja električnih vozila u nekim većim tržištima čini više od svake pete prodate nove automobile.
Pariski sporazum doveo je i do brzog širenja sistema ranog upozoravanja na katastrofe širom svijeta, dok više od 90 posto država danas ima nacionalne planove adaptacije na sve teže posljedice klimatskih promjena.
Godine 2022. uspostavljen je mehanizam pod nazivom Fond za gubitke i štete, s ciljem pružanja finansijske pomoći državama u razvoju koje trpe velike klimatske posljedice.
Uprkos novim mehanizmima i širokom spektru klimatskih politika, stručnjaci ponavljaju da svijet ozbiljno zaostaje.
Deset godina kasnije emisije i dalje rastu, države propuštaju rokove, a mjere su neadekvatne da bi se ostvarili ciljevi ograničavanja zagrijavanja.
Iako se povećava upotreba obnovljivih izvora energije, države se kritikuju zbog nedostatka političke volje za ukidanje fosilnih goriva, kao i zbog nedovoljnog klimatskog finansiranja.
Izvještaj "State of Climate Action 2025", koji je nedavno objavio "Systems Change Lab", otkriva da nijedan od 45 ključnih pokazatelja za ograničavanje globalnog zagrijavanja na 1,5°C, u skladu s Pariskim sporazumom iz 2015, nije na putu za postizanje ciljeva do 2030.
Stručnjaci upozoravaju da je decenija kašnjenja dramatično suzila put za postizanje cilja od 1,5°C, dok Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) naglašava da ograničavanje zagrijavanja na oko 1,5°C zahtijeva da globalne emisije dostignu vrhunac najkasnije prije 2025. i budu smanjene za 43 posto do 2030.
Kontinuirana upotreba fosilnih goriva dodatno pogoršava globalno zagrijavanje, jer ona ostaju dominantna uprkos rastućoj potražnji za obnovljivim izvorima.
Kada je riječ o klimatskim utjecajima i politici adaptacije, posljednja decenija jasno pokazuje globalni jaz, svijet je svjedočio rekordnim toplotnim valovima, sve jačim poplavama i sušama, razornim požarima te nestanku ledenjaka.
Godina 2025. na putu je da postane druga najtoplija ikad zabilježena, prema podacima evropske klimatske službe Copernicus objavljenim ranije ove sedmice.
Zapanjujući podaci pokazuju da se svih 10 najtoplijih godina dogodilo nakon 2015, što naglašava ubrzano nedavno zagrijavanje.
Izvještaji ukazuju da je svijet deceniju nakon Pariza u boljoj poziciji nego što bi bio bez tog sporazuma. Ipak, otkrivaju i neadekvatne napore da se premosti jaz između ambicije i akcije dok klimatska kriza nastavlja da se produbljuje.