ADVERTISEMENT

Ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov izjavio je u petak da je "izgledi za mirovne pregovore u Vatikanu nerealni", prema ruskoj novinskoj agenciji TASS.

Lavrov je dodao da bi bilo "neprimjereno da pravoslavne zemlje poput Ukrajine i Rusije rješavaju pitanja koja se tiču ​​korijena sukoba na katoličkom forumu".

Jedan od tih "korijena", tvrdi Lavrov, je ono što je opisao kao napore ukrajinske vlade da demontira Ukrajinsku pravoslavnu crkvu.

Spor oko legitimnosti Crkve

Lavrov se osvrnuo na korake koje je Ukrajina poduzela prošlog ljeta kako bi zabranila Ukrajinsku pravoslavnu crkvu povezanu s Moskvom, dok je istovremeno promovirala noviju, s Ukrajinom povezanu, Pravoslavnu crkvu Ukrajine kao nacionalnu pravoslavnu crkvu zemlje.

Moskva i dalje priznaje moskovskog patrijarha Kirila kao jedinog legitimnog pravoslavnog vjerskog autoriteta i za Ukrajinu i za Rusiju. Legitimnost Kijevskog patrijarhata ostaje sporno pitanje koje dijeli ne samo istočnoslavensko pravoslavlje već i širi pravoslavni kršćanski svijet.

Religijski identitet leži u srži ideologije "Russkiy Mir" (Ruski svijet) Vladimira Putina - svjetonazora koji podupire njegove geopolitičke ambicije. To dodaje snažnu religijsku dimenziju političkom i vojnom sukobu u Ukrajini.

Mirovni napori Vatikana

Uprkos snažnoj podršci mirovnim ponudama Vatikana od strane lidera poput američkog predsjednika Donalda Trumpa i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, i dalje postoji široko rasprostranjen skepticizam - i u Vatikanu i u zapadnim prijestolnicama - u vezi sa istinskom posvećenošću Rusije prekidu vatre.

Biskup Hlib Lončina, ukrajinski grkokatolički prelat, izrazio je sumnju u namjere Moskve.

"Papa Lav XIV nema nikakav utjecaj na Rusiju. Oni uopće ne priznaju našu Crkvu", rekao je. "Naprotiv - žele je uništiti, baš kao što to čine na okupiranim teritorijama gdje se ruše grkokatoličke crkve."

Grkokatolici, dio Istočnih katoličkih crkava, poštuju bizantski obred i održavaju zajednicu s Rimom. Nakon Drugog svjetskog rata, Staljinov režim je zabranio Ukrajinsku grkokatoličku crkvu, prenijevši njenu imovinu Moskovskoj patrijaršiji - potez koji mnogi historičari povezuju s bliskom povezanošću Crkve sa sovjetskim vlastima.

Papa Lav XIV se nadao da će posredovanje Vatikana u globalnim sukobima učiniti odlučujućom misijom svog pontifikata. Ali sada će se njegov početni optimizam možda morati pokloniti surovoj realnosti globalne politike - onome što je njegov prethodnik, papa Franjo, jednom nazvao „svjetskim ratom vođenim u komadima“.

Rusko nepovjerenje prema američkom papi

Zapadne vlade pozdravile su ono što su vidjele kao obnovljeno usklađivanje Vatikana s ukrajinskim interesima. U svojoj inauguracijskoj misi, papa Lav XIV je izjavio da „izmučena Ukrajina sada čeka pregovore o pravednom i trajnom miru“.

Kardinal Óscar Rodríguez Maradiaga rekao je za italijanski list La Stampa da je posredovanje Vatikana pod papom i dalje moguće: "Vrlo je teško, da, ali sve je moguće s papom Lavom - on uživa povjerenje globalnih lidera."

Međutim, priznao je da Rusija ostaje oprezna u pogledu distanciranja od Vatikana. "Nijedna nacija, koliko god moćna bila, ne može sebi priuštiti da djeluje sama", rekao je.

Pasquale Ferrara, generalni direktor za politička pitanja u italijanskom Ministarstvu vanjskih poslova i profesor na Univerzitetu LUISS u Rimu, primijetio je da je nepovjerenje Moskve u posredovanje Vatikana prethodilo papi Lavu.

"Ovaj skepticizam postojao je čak i pod papom Franjom i ukorijenjen je u dugogodišnjoj hladnoći između Ruske pravoslavne i Katoličke crkve", rekao je Ferrara.

Ta napetost ima duboke historijske korijene, koji sežu do Velike šizme iz 1054. godine. Katoličko-pravoslavno rivalstvo doprinijelo je brojnim sukobima i borbama za moć tokom vijekova.

Za mnoge pravoslavne kršćane, Papa nije priznat kao legitimni vjerski autoritet. Dok se mirotvorstvo često čini političkim, religija se ponovo pojavila kao glavni geopolitički faktor.

Posredovanje i volja za mirom

Za Kremlj, napori pape Lava XIV mogu se smatrati produžetkom zapadnog naslijeđa Katoličke crkve.

"Ne mislim da Putin smatra da Vatikan ima potrebnu neutralnost", rekao je Ferrara. "Ali u diplomatiji je ono što je važnije od neutralnosti pravednost."

U konačnici, uspješno posredovanje manje zavisi od identiteta posrednika, a više od istinske spremnosti stranaka da traže mir. Do sada, primijetio je Ferrara, "Rusija nije pokazala signale koji bi ukazivali na stvarnu želju za pregovorima."

Historija vatikanske diplomatije

Vatikan je dugo nastojao igrati ulogu u rješavanju međunarodnih sukoba. Zajednica Sant'Egidio, katolička organizacija bliska Državnom sekretarijatu Vatikana, pomogla je u posredovanju u alžirskom građanskom ratu 1990-ih.

Ranije pape su također pokušavale - često bezuspješno - spriječiti globalne sukobe. Benedikt XV osudio je Prvi svjetski rat kao "beskorisno klanje", dok je Pio XI pozivao na otpor fašizmu, nacizmu i boljševizmu u periodu prije Drugog svjetskog rata, piše Euronews.com.

Na Jaltskoj konferenciji, sovjetski vođa Josif Staljin je slavno odbacio papin autoritet primjedbom: "Koliko divizija ima Papa?" Decenijama kasnije, Papa Jovan Pavle II odigrao je ključnu ulogu u padu istočnoevropskog komunizma – vjerovatno odgovarajući na Staljinovo retoričko pitanje.

Ferrara je upozorio da se ne potcjenjuje potencijal Vatikana: "Ne bismo trebali biti previše skeptični prema konstruktivnoj ulozi koju religija može igrati u izgradnji novog međunarodnog poretka."

Kao što je biskup Lonchyna zaključio: "Čak i u najmračnijim satima, Crkva mora sijati sjeme mira. Kada će doći žetva – to zavisi od Boga i od volje ljudi."