ADVERTISEMENT

Na naslovnoj stranici Time magazina prije nekoliko dana našla se slika bijelog vuka uz prekrižen natpis "izumro". Vijest su prenijeli svi svjetski mediji, a ona glasila ovako: naučnici iz kompanije Colossal Biosciences su uspjeli da ožive životinju koja je, kako se pretpostavlja, prije oko 10.000 godina živjela negdje na području Sjeverne Amerike.

U pomenutoj kompaniji kažu da su koristili precizno genetsko inženjerstvo i drevnu DNK" da bi uzgojili tri šteneta bijelih vukova. Sada su ga nazvali strahovuk, ili jezovuk (dare wolf) po životinjama koje je popularisala serija "Igra prestola".

Odgovore na brojna pitanja koja se postavljaju o načinu i svrsi genetskih manipulacija potražili smo u Institutu za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu. Za Euronews BiH na ovu temu govorio je prof. dr Naris Pojskić.

Prof. dr. Naris Pojskić (Izvor: Ustupljena fotografija)

Euronews BiH: Kako je konkretno provedena ova procedura vraćanja tzv. strahovuka?

Pojskić: Tehnološke procedure korištene u "vraćanju" jedinki izumrle vrste strahovuka koje su primijenjene u laboratorijama "Colossal Bioscences" bazirane su na biotehnološkim metodologijama koje se već uspješno upotrebljavaju u različite svrhe. Novitet predstavlja činjenica da su ove različite naučne metode "ujedinjene" u jedan postupak. Počnimo redom. Prvi korak predstavlja izolacija DNK tj. genoma koji predstavlja nasljedni materijal svakog živog bića. U ovom slučaje se radilo o dva fosilna ostatka strahovuka, jedan starosti 13.000 godina, a drugi starosti 73.000 godina. Iz prvog fosila DNK je izolovana iz zuba, a drugog fosila iz lobanje. Od očuvanosti fosila zavisi kvalitet izolovane DNK. Očito je da su u ovom slučaju uzorci bili dovoljno dobri da se izvrši kvalitetno izoliranje DNK iz njihovih ostataka. Sam proces izoliranja DNK iz fosilnih uzoraka danas nije nepoznanica i uspješno se primenjuje kada su u pitanju životinje i biljke, kao i arheološki skeletni ostaci ljudi.

Nakon ove faze izvršeno je sekvenciranje DNK tj. genoma iz fosilnih ostataka strahovuka. Time su dobijene njihove genetičke informacije. No, mi možemo samo pretpostaviti kako je strahovuk izgledao i kakve je imao osobine. Primjenjujući vještačku inteligenciju izvršena je usporedba sa genomom najbližeg živućeg rođaka, a to je sivi vuk. Na taj način su detektovani dijelovi genoma koji čine razliku između strahovuka i sivog vuka. Inače, ove genomske komparacije u zadnje vrijeme podržane primjenom algoritama vještačke inteligencije predstavljaju jednu vrstu standarda. Sada dolazimo do biotehnološke faze, a to je sintetska biologija koja podrazumijeva genetičku manipulaciju gdje se primjenom tehnike genskog editinga vrše promjene neposredno u genomu. To znači da su se u izdvojenim matičnim ćelijama sivog vuka izvršile genske manipulacije u pravcu promjene u varijante za koje se genskom usporedbom detektovalo da su bile karakteristike strahovuka. Na taj način se stvara jedna vrsta genetički hibridne ćelije u kojima je genom sivog vuka djelimično izmijenjen genetičkim varijantama strahovuka. S obzirom da su strahovuk i sivi vuk genetički vrlo bliski, ostali neizmijenjeni dijelovi genoma su skoro istovjetni između ove dvije vrste, tako da ovakav hibridni genom predstavlja u ogromnoj mjeri genom strahovuka. Treba napomenuti da je gensko editovanje već konvencionalna metoda koja ima široku upotrebu u biotehnologiji.

Strahovuk (Izvor: Colossal Biosciences)

Nakon ove faze iz ženki sivog vuka izdvojene su jajne ćelije iz koje su odstranjena jedra, te su u jajne ćelije sa odstranjenim jedrima ubačena jedra matičnih ćelija sa hibridnim genomom. Takve modificirane jajne ćelije su implantirane u ženke domaćeg psa, te je stimulirana ćelijska dioba. Ženke domaćeg psa su na taj način postale surogat majke, jer mladunčad koja su nosile nisu uopće imale majčin genetički materijal. Nakon okota su dobijena tri mladunca koja imaju genotipske i fenotipske karakteristike strahovuka.

Euronews BiH: Šta ovaj uspjeh znači za budućnost čovječanstva, a uzimajući u obzir mogućnosti koje se otvaraju?

Pojskić: Kao što sam već naveo, u ovoj tehnološkoj proceduri nije izvedeno ništa naučno revolucionarno osim činjenice da su uspješno primjenjene već poznate metode u vrlo zahtjevnom procesu genetičke manipulacije i sintetske biologije. Ne tebamo izgubiti iz vida da su samo tri jedinke strahovuka dobijene od nekoliko desetina pokušaja, što samo po sebi ukazuje da je ovo vrlo zahtjevan poduhvat. Sa stanovištva zdravlja čovjeka, većina genetičkih manipulacija korištenih u ovom, eksperimentu se već koristi u npr. genskoj terapiji, proizvodnji lijekova, vakcina, biosimilara, hrane i uopće u biotehnologiji. U principu, ovaj eksperiment za samog čovjeka ne predstavlja novu prekretnicu, ali stavlja u fokus niz pitanja nove dimenzije odnosa čovječanstva prema drugim vrstama u smislu njihove genetičke manipulacije.

Euronews BiH: Znači li ovaj uspjeh da mi sad možemo u život vratiti svaku životinjsku vrstu, a za koju smo pronašli ostatke sa dovoljno DNK materijala?

Pojskić: Tehnološki je to moguće. Trenutno se tako nešto pokušava sa mamutom, tasmanijskim tigrom, pticom dodo i nekim drugim izumrlim životinjskim vrstama. Međutim, pojam "vratiti" nekoliko jedinki ne znači "vratiti" životinjsku vrstu, jer za opstojnost neke vrste potrebno je da ima više jedinki u smislu populacija, da ostvaruju interakciju i mlade, imaju adekvatnu hranu, što u principu znači da mora biti zadovoljeno više faktora. Posebno treba imati u vidu da današnji okolinski uvjeti nisu onakvi kakvi su bili u vrijeme kada je npr. strahovuk živio, što postavlja upitnost prilagođenosti takvih jedinki u prirodi. Nažalost, za takve jedinke je neizvjesna mogućnost opstanka u prirodnim uvjetima, te je veća vjerovatnoća njihovog života u specijalnim objektima pod konstantnom ili djelimičnom ljudskom kontrolom. To na kraju dovodi do pitanja svrsishodnosti.

Strahovuk (Izvor: Colossal Biosciences)

Euronews BiH: Mnogi postavljaju etička pitanja u vezi genetičkog inženjeringa, postoje li opasnosti da čovječanstvo ode predaleko u ovim eksperimentima?

Posjkić: Procedure i metodologije, pogotovo koje uključuju genetičke manipulacije uvijek imaju etičke dileme i konotacije. Čovječanstvo je već davno ušlo u doba genetičkih manipulacija, kao što uveliko ulazi u doba vještačke inteligencije. Najsavremeniji pristupi koji se danas koriste u pronalasku lijekova za nezlječive bolesti bazirane su ovim tehnologijama. Poznavajući genetičke varijante ljudskih jedinki u stanju smo da koncipiramo personaliziranu medicinu. Veliki broj lijekova koji se danas koriste razvijeno je na biotehnologiji baziranoj na genetičkom inženjerstvu. Tu je neizostavno pitanje prehrane čovječanstva u prenapućenoj našoj planeti. Dakle, niz izazova sa kojima se danas, a i u budućnosti, čovječanstvo suočava biti će riješeno primjenom biotehnologije i genetičkim inženjerstvom. Razvoj biotehnologije je nezaustavljiv proces koji je neophodan za opstojnost i napredak čovječanstva.

No, svaka tehnologija ima i drugu stranu medalje kada je u pitanju neadekvatna primjena ili zloupotreba. Sigurno je da stajalište društva, a i zakonska rješenja mogu pomoći u reguliranju korištenja takvih tehnologija za dobrobit čovječanstva. Kad su u pitanju genetičke manipulacije koje uključuju biljke i životinje, uvijek se postavlja pitanje razloga, benefita i uticaja na živi svijet. Ne bi bilo dobro da tehnologija "vraćanja" izumrlih vrsta, bude model popravke naših grešaka koje su dovele do izumiranja vrsta, jer ne trebamo zaboraviti da svaki dan nestaje neka vrsta na našoj planeti. Moje mišljenje je da je više opravdana primjena ovih tehnologija u očuvanju recentnih vrsta, gdje bi sa primjenama drugih aktivnosti dovelo do očuvanja živog svijeta, za koje lično mislim da je čovječanstvo na neki način odgovorno.