Nakon osvojene svjetske titule, banjalučki rafteri reprezentaciju Bosne i Hercegovine odveli su na sam krov Evrope, tako što su u Bugarskoj nedavno osvojili i titulu. Sve to zahvaljujući jednom od članova, kapitenu Draganu Babiću.
Euronews: Vaša ekipa zaista niže impozantne uspjehe, i to godinama unazad. Sada ste objedinili dvije titule – svjetskog i evropskog prvaka, i to u dvije kategorije, Open i Master.
Babić: Mi smo na proteklom svjetskom prvenstvu u Banjaluci uspjeli da dođemo do titule u Master kategoriji. A sada u Bugarskoj smo se spremali da ponovimo taj rezultat i to nam je pošlo za rukom. U Open kategoriji smo po prvi put došli do titule evropskog prvaka. Sama ta činjenica da već toliko godina trajemo, i da na svakom svjetskom i evropskom prvenstvu idemo stepenicu više, daje nam dodatni motiv da nastavimo dalje i da pružamo još bolje rezultate.
Ovaj uspjeh koji smo ostvarili, prije nas je ostvarila samo Češka Republika – da su u istoj godini objedini i svjetsku i evropsku titulu. Tako i mi sada imamo u posjedu i evropsku i svjetsku titulu. Planiramo da na predstojećem svjetskom prvenstvu u Maleziji pokušamo da ponovimo isti rezultat i postanemo trostruki svjetski, odnosno evropski prvaci, u manje od godinu i po dana. To je stvarno nevjerovatan rezultat, imajući u vidu uslove u kojima radimo i u kakvoj državi živimo, u poređenju sa uslovima i ulaganjima drugih reprezentacija svijeta.
Naša volja, želja i ljubav prema raftingu i sportu je ogromna. Već za manje od šest mjeseci nastupamo na svjetskom prvenstvu u Maleziji i tamo ćemo pokušati da dođemo do titule i u Open i u Master kategoriji.
Euronews: Koliko je sve to bilo teško ostvariti?
Babić: Uf, jako teško. Protekla tri mjeseca imali smo izuzetno jake pripreme i treninge. Pet puta sedmično morate okupiti četiri-pet ljudi na treningu, što je jako zahtjevno, pogotovo jer svi imamo porodice. Niko ne živi od ovog sporta, radimo to iz čiste ljubavi i hobija. Niko nema zaradu od toga. Svi imamo svoje privatne poslove i svi smo porodični ljudi.
Euronews: Imate li podršku od nekih nadležnih institucija?
Babić: Od nadležnih institucija naravno, tu prije svega ističemo Gradsku upravu i Ministarstvo porodice, omladine i sporta koje nas uredno svake godine podržavaju i na tome smo im jako zahvalni. S vremena na vrijeme Ministarstvo civilnih poslova nas takođe podrži određenim sredstvima i na tome smo zahvalni. Očekujemo da će se nakon ovog Evropskog prvenstva ta podrška dodatno proširiti, kako bismo na Svjetsko prvenstvo otišli barem 2-3 dana ranije, imali ozbiljniju analizu staze i pripreme, da se aklimatizujemo na tamošnje uslove – ogromne temperature i vlažnost. Imamo iskustva iz Indonezije iz 2015. godine gdje smo imali velikih problema sa vlažnošću i hranom. Međutim, sada imamo informacije da Malezija priprema specijalni hotel i sve što je potrebno reprezentacijama koje dolaze.
Euronews: Koliko vas je u timu?
Babić: Nas pet. Na Svjetsko prvenstvo ide ista ekipa koja je bila i u Bugarskoj. Tako da ćemo nastupati u dvije kategorije – i u Openu i u Mastersu. To je fizički izuzetno zahtjevno, pogotovo zadnji dan takmičenja kada se voze dvije spust trke, od preko sat vremena. Takođe, tu su i discipline kao što su sprint, head-to-head i slalom koje zahtijevaju veliku snagu i koncentraciju. Slalom posebno, a sprint i head-to-head eksplozivnost. Sve to kroz 4-5 dana potroši sve rezerve jer se stalno "ispucavate" do maksimuma. Oporavak je ključan, pogotovo poslije slaloma, jer slijedi fizički najzahtjevniji spust koji nosi i najviše bodova za ukupan plasman. Često upravo spust odluči o tituli svjetskog prvaka.
Euronews: Koliko se vaši uspjesi cijene ovdje kod nas? Da li se uopšte cijene, s obzirom na to da su neki drugi sportovi vidljiviji?
Babić: Jeste, upravo zato volim reći da ljudi uopšte nisu upoznati sa razlikom između raftinga kao sporta i komercijalnog raftinga, koji je većina bar jednom probala. Sportski rafting je sasvim nešto drugo – izuzetno zahtjevan i skup sport. Potrebno vam je 4-5 vesala po 300-400 evra, čamac od 5.000-6.000 evra, prsluci, kacige, suha odijela jer treniramo u svim vremenskim uslovima, i ljetna i zimska oprema. Mislim da se to ne cijeni dovoljno.
Pogotovo u Banjaluci, gdje mnogi misle da je to neko "spuštanje na gumama". Uvijek kažem takvima – dođite na jedan trening, samo sjednite u čamac sa nama, da ništa ne radite. Ako izdržite da samo sjedite, ja ću reći da je to rekreacija. A to nije nimalo rekreacija. To je ogroman trud i rad.
Euronews: I ogromno odricanje?
Babić: Naravno, pogotovo vrijeme da se ekipa uigra i sinhronizuje. To je timski sport gdje sinhronizacija mora biti na vrhunskom nivou. Kroz 15 godina rada doveli smo to do savršenstva. U čamcu se osjetimo – ako neko zavesla malo jače ili napravi grešku, svi to odmah osjetimo i korigujemo. Doslovno možemo zažmiriti i veslati, a čamac će ići pravo. Ljudi kad to vide misle da je lako, ali iza toga stoje godine rada.
Euronews: Vi i banjalučki rafteri ste zaslužni što je čak tri puta svjetsko prvenstvo u raftingu održano u Banjaluci.
Babić: Zajedno sa Rafting klubom "Kanjon" i našim klubom "Dajak", pronosimo slavu Banjaluke i raftinga. U svijetu smo postali velesila. Svi rado dolaze kod nas i žele da treniraju s nama. Već imamo najave dolaska ekipa iz Velike Britanije, Bugarske, Austrije... Žele da vide na koji način radimo, kako treniramo, kako smo postigli ovakvu sinhronizaciju.
To je teško objasniti. To je ogromno vremensko odricanje. Neprocjenjivo i ne može se vratiti. To su sati i sati provedeni u čamcu i na vodi. Ako bismo sve sabrali iz proteklih 15 godina, to je sigurno tri do četiri godine života koje smo proveli veslajući, takmičeći se i putujući.
Euronews: I sve to u kanjonu Vrbasa?
Babić: Naravno, i po drugim dijelovima, ali najviše u kanjonu Vrbasa koji je zaslužan za sve to.
Cijeli intervju pogledajte u videu na početku teksta ili na ovom linku.