Naučnici sa Instituta za fizičke nauke u Hefeju inspiraciju su pronašli u sitnim strukturama nalik dlačicama kojima se određene bakterije pričvršćuju za površine u ljudskom organizmu.

Oponašajući ovaj prirodni mehanizam, istraživači su napravili nanočestice silicijum-dioksida sa hrapavom površinom i sitnim izbočinama, koje se bolje prianjaju uz listove biljaka od konvencionalnih formulacija pesticida, prenosi agencija Sinhua.

Problem kod uobičajenog prskanja je to što su listovi biljaka prekriveni voštanim, vodoodbojnim slojem, zbog čega se kapljice pesticida često odbijaju i ne zadržavaju na površini. Osim toga, kiša može isprati nanesene preparate, dok sunčeva svjetlost i isparavanje doprinose njihovoj razgradnji.

Prema ranijim istraživanjima, čak 90 odsto primijenjenih pesticida ne dospijeva do ciljanog mjesta djelovanja. Zbog toga poljoprivrednici često moraju ponavljati tretmane, što povećava troškove i negativan uticaj na životnu sredinu.

Istraživački tim proučavao je piluse, sitne strukture nalik dlačicama koje pojedinim bakterijama omogućavaju da se pričvrste za površine i odupru ispiranju.

Na osnovu tog principa, naučnici su izradili sitne šuplje čestice silicijum-dioksida, čiju su površinu prekrili malim šiljcima, a zatim ih napunili imidaklopridom, široko korištenim insekticidom.

Ovakav pristup mogao bi omogućiti bolje zadržavanje pesticida na listovima, efikasnije djelovanje preparata i smanjenje gubitaka tokom prskanja.