ADVERTISEMENT

Otisci potiču iz perioda kasne krede, prije otprilike 70 miliona godina, a pripadaju uglavnom teropodima – dvonožnim dinosaurima sa tri prsta. Na istom području zabilježeni su i tragovi ptica, što dodatno govori o raznolikosti tadašnjeg ekosistema.

Ukupno je evidentirano više od 16.600 otisaka stopala i tragova plivanja, koji se protežu duž drevne staze i gotovo svi su usmjereni u istom pravcu. Tragovi plivanja nastaju kada životinje koje plivaju ili plutaju povremeno dodiruju dno, često samo vrhovima prstiju. Naučnici smatraju da su ovi tragovi nastali uz tadašnju obalu, paralelno s linijom mora, zbog čega su očuvani i karakteristični talasasti obrasci.

Istraživanja savremenih životinja na afričkim pojilištima pokazuju da se biljojedi uglavnom kreću poprečno u odnosu na obalu, nastojeći brzo preći otvoren prostor. Mesožderi se, s druge strane, češće kreću paralelno s obalom, jer im to povećava šanse za presretanje plijena. Iako ova pravila nisu stroga, ona mogu pomoći u tumačenju ponašanja dinosaurusa čiji su tragovi pronađeni u Boliviji.

Na osnovu toga, naučnici pretpostavljaju da su barem dio tragova ostavili mesožderski dinosaurusi.

Izazovi identifikacije

Istraživanje je dokumentovalo 1.321 putanju i 289 pojedinačnih tragova, što čini ukupno oko 16.600 otisaka teropoda. Takođe je zabilježeno 280 staza nastalih plivanjem, sa ukupno 1.378 tragova, kao i tragovi repa. Na nekim mjestima pronađeni su i otisci ptica.

Ovakvi tragovi često podsjećaju na ogrebotine i znatno se razlikuju od otisaka koje iste životinje ostavljaju na čvrstom tlu. Upravo zbog toga oni pružaju dragocjene informacije o ponašanju, a ne samo o prisustvu određenih vrsta.

Na lokalitetu je identifikovano najmanje deset različitih morfologija tragova, što ukazuje na prisustvo više vrsta dinosaurusa, iako njihov tačan broj nije preciziran. Utvrđivanje koje su vrste ostavile tragove otežano je jer jedna ista životinja može ostaviti različite oblike otisaka u zavisnosti od podloge i načina kretanja. Dodatni problem predstavlja činjenica da fosilne kosti često nisu pronađene na istim mjestima gdje i tragovi.

Zbog toga istraživači koriste pojam „morfotip“, kojim označavaju ponavljajuće obrasce tragova sličnog oblika. Važno je naglasiti da broj otisaka ne mora odgovarati broju životinja – jedan dinosaurus mogao je ostaviti veliki broj tragova, dok je veći broj životinja mogao ostaviti relativno malo.

Ovo otkriće je posebno značajno jer pruža uvid u ponašanje različitih vrsta u istom vremenskom periodu. Tragovi mogu ukazivati na grupno kretanje, migracije ili strategije lova, ali i na uticaj prirodnih prepreka na smjer kretanja.

Proučavanje otisaka stopala omogućava naučnicima da sagledaju čitav drevni ekosistem, a ne samo pojedinačne vrste. Zbog toga lokalitet u Torotoru predstavlja svojevrsnu arhivu života iz daleke prošlosti. Dalja istraživanja mogla bi donijeti još jasniju sliku svakodnevnih aktivnosti dinosaurusa koji su nekada hodali ovom obalom.