ADVERTISEMENT

U razgovoru za Euronews BiH, Bešlagić je podijelio svoja razmišljanja o umjetnosti, društvu, politici, ali i o uspjehu svoje predstave "Da sam ja neko", koja je postala pravo kulturno čudo i izazvala veliku pažnju publike širom regije.

Tokom razgovora, govorio je o izazovima koje donosi kreativni rad, o svom umjetničkom putu, ali i o tome šta za njega znači biti umjetnik u vremenu u kojem živimo.

U ovom intervjuu, Bešlagić dijeli svoja razmišljanja o umjetnosti, društvenim pitanjima, i naravno, o vlastitim iskustvima koja je stekao tokom decenija karijere.

Enis Bešlagić (Izvor: Ustupljena fotografija)

Euronews BiH: U protekloj godini imali ste 120 izvođenja predstave "Da sam ja neko", zakazna su izvođenja i za ovu godinu, i za nadolazeće termine traži se ulaznica više. Šta mislite, šta je to što publiku privlači da predstava "Da sam ja neko" bude toliko tražena?

Bešlagić: Prvo, nisam imao svoju predstavu, pogotovo ne autobiografsku. Prvi put to radim, sa evo već nekih 50-ak godina koje slavim sa svim ljudima koji su gledali moje projekte, moje izjave, sve ono što ja jesam i što su čitali o meni i onda su imali vjerovatno potrebu da me vide i uživo i da podijele i tu emociju sa mnom. A ja sam odlučio napraviti predstavu u kojoj nema psovki, vrijeđanja, vulgarnosti, politike, viceva i da napravim predstavu koja je istinita i koja ima emociju, koja ima dušu i mislim da ljudi jednostavno to očekuju od mene i oni su došli to da gledaju, oni se tamo opuste, isplaču, iz te dvorane sigurno odemo kao bolji ljudi, bar nas malo popravi ta predstava, ta priča.

To ustvari nije samo moja priča, to je naša priča. I onda svi ti ljudi koji dolaze, dolaze da pokažu koliko te cijene, poštuju, vole i čim su izdvojili svoje vrijeme, novac, prešli tolike kilometre da te vide i ono što je najbitnije da ne odu razočarani, nego i odu punih srca, tako da ta predstava koliko god da se reklamira ne može srca napuniti ljudi. Vjerujte, tamo se ljudi vraćaju po ko zna koji put ponovo idu gledati predstavu, dovode svoje roditelje, roditelji dovode svoju djecu, prijatelji prijatelje.

Tako da je ona postala i više od onoga što sam i ja mislio da će postati mada sam znao koliko ljudi cijene i vole ono što ja radim jer sam dvadeset i nešto godina "na ulici" i u direktnom kontaktu sa publikom i ljudima i znam kapacitete ljudi koji nisu imali priliku da me gledaju negdje uživo, pogotovo ne vani, gdje žive ljudi koji su odrastali na mojm ulogama. Sad već ti ljudi imaju možda i svoju djecu i žele jednostavno da vide nekoga svog uživo, tako da mislim i to je sigurno jedan od razloga zašto se za predstavu traži karta više.

Enis Bešlagić (Izvor: Ustupljena fotografija)

Euronews BiH: Čini se, da je ovo upravo trebalo publici širom regije...

Bešlagić: Publici generalno treba malo više zabave, smijeha, pozitive, toliko je negative oko nas, loših vijesti koje se uvijek ističu u prvi plan. Toliko je malo pozitivnih stvari, tako da ovoj publici treba generalno jedan restart, treba jedan antibiotik, neki propolis, koji će nas malo izliječiti. Vjerujte, toliko su ljudi depresivni, ali sve je to zbog loših vijesti, ne zbog stanja u kojem žive. Mnogi ljudi su zdravi i već to je razlog da budeš danas sretan.

Euronews BiH: Kakva je bila godina, po čemu ćete je pamtiti? Kakve želje nosite u 2025. godinu?

Bešlagić: Pa i poslovno i privatno meni svaka godina, donese nešto iz čega ja izrastem i postanem bolja osoba. Tako da protekla godina je donijela taj projekat koji je bio nekako dobar, odličan. Bila je prvo jedna emisija u Hrvatskoj 'Tvoje lice zvuči poznato', bila je jako gledana emisija, nakon toga film 'Megdan: Između vode i vatre', film koji sam snimao u Srbiji, koji je također izazvao veliku popularnost, kao i ova predstava s kojom sam počeo tek da živim.

Uspjeh predstave "Da sam ja neko" se preljeva i u 2025. godinu, zato što je mnogo gradova na svijetu iz kojih ljudi žele da dođu da vide predstavu. Ja da bih odgovorio na to sve moram praviti planove i planirati, tako da za 2025. godinu imam isplanirano sve do 6 mjeseca, već se zna gdje ću biti i šta ću raditi. Moje želje su da bude samo ono što je dobro za mene i da što više ljudi doživi i osjeti ovu predstavu srcem, da smo mi i naši najbliži dobro, a posebno da nema ovih ratova i nemira, da se sve smiri i završi.

Enis Bešlagić (Izvor: Ustupljena fotografija)

Euronews BiH: Bertolt Brecht, njemački pisac, kazao je kako je politička nepismenost najopasnija, jer ljudi ne prepoznaju uticaj politike na njihov svakodnevni život. Kako ocjenjujete trenutnu društvenu letargiju? Smatrate li da ljudi dovoljno razumiju kako političke odluke oblikuju njihove živote?

Bešlagić: Zaista mislim da je politika nešto što bi trebalo biti uzvišeno i časno. Nekoga predstavljate, neko vam povjeri svoje živote, imovinu, novac i da vi s tim onda možete upravljati, graditi, raditi projekte, donositi odluke koje će nekako unaprijediti i poboljšati živote ljudi koje vi predstavljate, a ne samo svoj lični interes, tako da mislim da je u politici najveći problem što ljudi kažu da misle ili misle da sve znaju. Onda, nemate niti jednog političara da je rekao nekad na neko pitanje 'ne znam stvarno, ali ću pročitati pa ću vidjeti i trudit ću se da nešto saznam'.

Manjak informacija koje dovode do krivih zaključaka i odluka nam pokazuje ustvari koliko mi živimo pogrešno, ali i to što idealiziramo političare smatrajući svojim "bogovima" kojima se klanjamo, molimo, a ne onima koji u stvari trebabaju biti servis građana i mislim kada bi ih ljudi tako gledali kao nekoga koga smo izabrali i ko nam mora odgovarati za potrošena sredstva i opravdati gdje ulaže i kako ulaže taj novac, mislim da bi to bilo nekako puno prihvatljivije i za nas i za njih ta pozicija, a ovako smo mi od njih uradili božanstva i onda se sami čudimo zašto se oni tako ponašaju, pa samo zato što i mi tako doživljavamo.

Enis Bešlagić (Izvor: Ustupljena fotografija)

Euronews BiH: Ko je krivac za ovakvo društveno stanje, koliko je glasna ova šutnja?

Bešlagić: Sad kada okrivite generalno, možete reći narod, ali narodu i ja pripadam, tako da se ne smatram krivcem. Individualno mi smo krivci. Jednostavno, ne želimo preuzeti odgovornost, moraš u životu imati stav, a ovi koji imaju stav moraju prihvatati i druge stavove. Isključivost je nešto što nas dovodi do primitivizma, da vi čim čujete drugačije mišljenje, drugačije stavove, vi ste već u stavu odbrane, u stavu napada, ne možete saslušati, čuti nečije tuđe potrebe. Jednostavno nemamo širinu.

Tako da mislim nauka 'širokologija' bi se trebala uvesti u škole, da se izučava, vjerujte mi, a ovo gdje vi držite svako svoju stranu, i niko neće da se pomakne, ne samo zato što niko ne traži da se igdje mičete, nego samo da saslušate onoga drugog i saslušate njegove stahove, njegove potrebe, njegove želje i onda da jednostavno shvatite planeta je jedna jedina na kojoj svi trebamo da živimo i da je zajednički činimo ljepšom i boljom i da se niko ne osjeća ugroženo pored nas. Mislim da je to koliko se ljudi pored nas osjećaju milo i toplo, toliko govori o vama koliki ste vi čovjek.

Euronews BiH: Podrška državnih institucija, itekako je potrebna za razvoj kulture u Bosni i Hercegovini. Međutim, izgleda da su u ovom filmu što se život zove zamijenjene uloge. Mnoge predstave danas dolaze s naglašenim društvenim temama. Da li mislite da umjetnost u regiji ima snagu da pokrene stvarne promjene?

Bešlagić: Pa umjetnost kao takva, ne bi trebala da mijenja išta, ali mislim da bi kulturnjaci trebali da imaju više stava i više progresije koja bi bila i stvar pitanja samokritike.Dosta je bilo optuživanja drugih. Državne institucije imaju te resore koji se bave kulturom, ali mislim da se kulturnjaci zadovoljavaju da im dolazi plata na vrijeme i kao sami ne žele biti progresivni u društvu, ne žele pratiti trendove, misle da je samo dovoljno da ste kulturni radnik i da će se neko baviti s vama.

Ja nisam imao tu privilegiju iako sam izašao iz tog komiditeta plate pa sam svoje mjesto ustupio nekom drugom čim sam dobio prvi projekt prije 20 godina da radim u Našoj maloj klinici, odmah sam dao otkaz u Kamernom teatru 55 da se zaposli neki mladi domac, da ne zauzimam mjesto, što mnoge kolege nego su sebično čuvale i to mjesto i još sa strane radili 10 projekata.

Enis Bešlagić (Izvor: Ustupljena fotografija)

Ja sam od tada privatnik i znam šta znači biti na ledu, nemaš projekte i koliko god živim u Bosni i Hercegovini i privređujem i zarađujem i vani sve nove koje zaradim donesem u BiH njih oporezujem tu i plaćam porez, apritom za ovih 25 godina rada nikada u životu nisam dobio nikakvu pomoć od države, nikakvu subvenciju, nikakvu olakšicu.

Nikada nisam vodio nikakve državne programe gdje bi neko rekao 'Enise ti ćeš voditi program za Novu godinu, pa ćeš uzeti xy novca', to je nemoguće pa sam sam svoj majstor, plaćam porez, poštujem tu državu, tako što uplaćujem, a ne tražim od države da mi išta pomogne. Bogu hvala, ništa mi i ne treba, ali onda mogu imati svoij stav i kritiku prema društvu i prema politici i prema kulturnjacima koji se time bave i one koji se bave tim poslom samo za 'self promotion'.

Sve u kulturi ne mora imati neki financijski rezultat, ali ako radiš komercijalnu seriju i komercijalni film mora imati i financijsko jer ne radimo svi umjetničke filmove, baš da je to čista umjetnost, pa da se to prepoznaje kao tako.

Euronews BiH: Kako bi izgledala vaša idealna Bosna i Hercegovina, ukoliko biste imali moć da je oblikujete? Koje bi prve promjene bile na društvenom i političkom planu?

Bešlagić: Tako što bi sigurno zabranio da se riječ 'rat' uopće koristi u terminologiji, okrenuo bih ljude poslu, da rade i privređuju, nulta stopa tolerancije bi mi bila na kriminal , na bilo koju vrstu krađe, uništavanje imovine, uništavanje prirodnih resursa, rijeka, šuma, svega onoga što nas čini 'najvećim štetočinama' što su živjele na ovoj planeti.

Mislim da su sve generacije, prije nas, ostavljale mnogo čišće rijeke, planine, šume, prirodu generalno, neiskorištenu. A mi smo se sada postavili kao da mi zadnji živimo na ovom svijetu, kao da iza nas niko neće živjeti. Za mene bi Bosna i Hercegovina bila idealna kada bi se stanovništvo prema njoj odnosilo kako se Bišćani odnose prema rijekama. Tako bi i moja Bosna izgledala kao rijeka Una, onako ničija, svačija, a opet svoja. Bosna i Hercegovina koju svi svojataju i kojoj svi imaju pravo da pripadaju, a ona ipak ostaje samo svoja i nije ničija, a i svačija je.

I da je čista, uredna, lijepa, onakva kakvu smo mi i naslijedili. Tako bih ja njoj vratio stri sjaj i to bi bio prvi prioritet, a ne da imamo zagađene rijeke, zagađene izvore, na kojima piše da vrelo nije za piće, jer je neko izradio 15 bespravnih objekata i sada sveo svoju kanalizaciju i mi država ne može da se sukobi s njima, jer eto oni su se borili za ovu zemlju pa valjda imaju pravo da čine anarhiju.

Enis Bešlagić (Izvor: Ustupljena fotografija)

Euronews BiH: Kako možemo ostvariti svoje pravo "ja" u svijetu koji nas stalno bombarduje lažnim idealima i nametnutim standardima, i zašto je važno prvo pronaći sebe prije nego posegnemo za tim da budemo "neko"?

Bešlagić: Mislim da pronaći sebe je najveća vrijednost i kada pronađeš sebe i kada se sam sa sobom sastaviš da je to - to. Mislim da to što nas bombardiraju lažnim idealima, nametnutim standardima, pitanje je šta je više i standard, šta nije standard? Mislim da ne smijemo zapostaviti tu činjenicu da mi jesmo neko i da svojim glasom možemo promijeniti svijet. Čim se postavite u poziciju 'Ko sam ja? Joj ja, mene niko ništa ne pita', ti si samim sebe time degradirao, učinio nebitnim da za ikakvu promjenu.

A kroz historiju, čitajući, uvijek gledaš, čitaš da je neka individiua nešto napravila da je promijenila, da je odlučila, da se zbog jendog čovjeka vode ratovi ili potpisuje mir, da zbog jednog čovjeka ljudi žive u krizi, a zbog jednog čovjeka se vraća nadu u život, tako da ja mislim da u nama to čuči, nemojte se nikako sputavati, trebate biti širi.

Enis Bešlagić (Izvor: Ustupljena fotografija)

Euronews BiH: Za kraj da ste Vi "neko" šta biste prvo uradili, u smislu, da dobijete čarobni štapić ili neku čarobnu moć?

Bešlagić: Znamo da sigurno ne bi bilo ratova, što se mene tiče ne bi trebale biti ove sigurnosne kamere, da gledaju ko će šta krasti, što se mene tiče mogli bi konzumirati prirodu na najjednostavniji način, diveći joj se, ali ono osnovno što bi mogao napraviti, a to je da vijesti ne bi počinjale sa negativnostima, gdje je ko koga ubio, šta je ko uradio. Sigurno bih imao rubriku tih pozitivnih tema, mnogo više nego ovih negativnih na koje ne možemo uticati.

Ok je da mi popravljamo društvo, ali ne da budemo generator negativnih stvari, jer promocijom tog zla koje se svakodnevno dešava i koje prolazi bez ikakve osude, bez ikakve kazne. Onda to motivira one druge i kažu pa što bih ja bio dobar kada se to ne isplati. E trebamo pokazati primjerima javno da se isplati biti dobar čovjek mnogo više, nego loš čovjek i to trebamo naučiti svoju djecu da kada si dobar, kada se ne tučeš, kada se ne biješ, možešp biti i cijenjen i poštovan, zato što ne moraš dobiti sve 'na šake'.

Enis Bešlagić (Izvor: Ustupljena fotografija)

Bešlagić je sa optimizmom ušao u 2025. godinu, uvjeren da je upravo iskrenost i povezanost s publikom ključ uspjeha i napretka.