ADVERTISEMENT

Posebno je to značajno istaći budući da se danas obilježava 20. godišnjica upisa područja Starog mosta i Starog grada Mostara na Listu svjetske baštine UNESCO-a (United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization).

Od 1972. godine kada je usvojena Konvencija za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine, do danas je na UNESCO Listu svjetske baštine je upisano ukupno 936 dobara (725 kulturnih, 183 prirodnih i 28 mješovitih).

U skladu sa ovom konvencijom, upisana dobra predstavljaju dio svjetske baštine sa izuzetnom univerzalnom vrijednošću.

Kada je riječ o BiH, na stalnoj listi UNESCO-ve svjetske baštine, upisani su most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, područje Starog mosta i starog grada Mostara, zatim lokaliteti stećaka u BiH (ali i u Crnoj Gori, Srbiji i Hrvatskoj), pećina Vjetrenica i prašuma Janj u okviru zaštite lokaliteta "Iskonske bukove šume Karpata i drugih regija Evrope."

Pećina Vjetrenica

Špilja Vjetrenica (Izvor: vjetrenica.ba)

Vjetrenica, najveća pećina na području Bosne i Hercegovine, zaštićeni spomenik prirode, te turističko odredište u jugoistočnom dijelu naše zemlje, od prošle godine nalazi na listi UNESCO-ve svjetske baštine, izglasano je u New Delhiju na 46. sjednici Odbora za svjetsku baštinu. Stara oko pet miliona godina pećina Vjetrenica prirodni je dragulj koji je prvi put otvoren 1964. godine, u nju je bilo moguće ući do 1991., a nakon toga je bila zatvorena više od 18 godina. Nalazi se u Općini Ravno, na zapadnom kraju Popovog polja, na 260 metara nadmorske visine. Spada u red najljepših i najbitnijih speleoloških objekata BiH. Obiluje vodom, ima četiri vodena toka i više desetaka manjih periodičnih tokova s mnogim podzemnim jezerima.

Riječ je o poprilično bogatom pećinskom svijetu koji sadrži brojne životinjske vrste, čovječiju ribicu, prirodna jezera, pitku vodu, pećinske ukrase kao i legende i mitove. U njoj se nalazi grupa stalagmita koji leže na klini, a kojoj je prije stotinjak godina hadžibeg Rizvanbegović, kad je posjetio Vjetrenicu s vojskom, dao ime Tursko groblje, jer ga je izgledom podsjetilo na mezarje. Inače, to se smatra prvom posjetom Vjetrenici. Tu je i umjetno napravljen kameni stol i nekoliko kamenih sjedišta koji se dovode u vezu s hajducima, jer su se oni po starim predanjima, u davna vremena tu skrivali i a tama i dubina Vjeternice davala im je sigurno utočište.

Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu

Most Mehmed-paše Sokolovića (Izvor: Pixabay)

Most preko Drine u Višegradu predstavlja remek djelo mostogradnje. Sagrađen je u vremenu od 1571. do 1577. godine po želji i naredbi Mehmed-paše Sokolovića. Mehmed-paša Sokolović rođen je 1505. u selu Sokolovićima blizu kasabe Rudo u višegradskom kadiluku, odakle je kao dječak odvojen od svojih roditelja i odveden u Tursku. Most Mehmed Paše Sokolovića je upisan na UNESCO Listu svjetske baštine na 31. sjednici Komiteta za svjetsku baštinu 2007. godine. Univerzalna vrijednost mosta u Višegradu je nepobitna sa historijskog i arhitektonskog stajališta. Most je predstavnik jednog istorijskog perioda u razvoju graditeljstva i mostogradnje, a izgradio ga je jedan od najpoznatijih graditelja Otomanskog carstva.

Poseban značaj mosta je u tome što svjedoči o usvajanju i prilagođavanju tehnika tokom dugog historijskog procesa. On također svjedoči o važnim kulturnim razmjenama između različitih civilizacija. Njegova simbolična uloga je značajna u historijskom smislu, posebno s aspekta različitih konflikata koji su se dešavali tokom 20. vijeka.

Područje Starog mosta starog grada Mostara

Mostar spremno dočekuje novu turističku sezonu (Izvor: Euronews BiH)

U dolini rijeke Neretve, između brda Hum i podnožja planine Velež, prvobitno se smjestilo naselje, nastalo kao urbana struktura u XV vijeku na ukrštanju vodnog i kopnenog puta. Značaj mikrolokacijskog položaja je u mjestu prelaza rijeke i prirodnih uslova njegove pozicije. Ovo naselje relativno male veličine, sa dvije kule oko mosta, historijski izvori datiraju u 1452. godinu. Današnje ime Mostar, prvi put spomenuto 1474. godine, dobilo je po "mostarima", čuvarima mosta. Most je artiljerijskim pogocima srušen 1993. godine. Pod patronažom UNESCO-a formiran je međunarodni tim stručnjaka za rekonstrukciju Starog mosta, restauraciju kula Tare i Halebinovke, Sultan-Selimovog mesdžida i ostalih objekata u spomeničkom kompleksu. Nakon obnove, Stari most je svečano otvoren 2004., a Komitet za svjetsku baštinu je 17. jula 2005. upisao područje Starog mosta Starog grada Mostara na Listu svjetske baštine UNESCO-a.

Sa "renesansom" Starog mosta i njegovog okruženja, simbolična snaga i značenje grada Mostara – kao izuzetnog i univerzalnog simbola suživota zajednice različitog kulturnog, etničkog i religijskog porijekla – je učvršćena i ojačana, uz naglasak na neograničenim naporima ljudske solidarnosti za mir i moć saradnje pri suočavanju sa teškim katastrofama.

Stećci

Stećci (Izvor: Wikimedia)

Stećci su srednjovjekovni monolitni kameni spomenici vezani za cijelo područje današnje Bosne i Hercegovine, te dijelove Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Na osnovu raspoloživih podataka može se tvrditi da se pojavljuju od druge polovine XII. stoljeća, da njihova prva faza traje i kroz XIII. stoljeće, da se intenzivno klešu i ukrašavaju u XIV. i XV. stoljeću. U XVI. stoljeću ova vrsta umjetnosti postupno nestaje. Od 70.000 evidentiranih stećaka na 3300 lokaliteta, u Bosni i Hercegovini nalazi se oko 60000, u Hrvatskoj 4400, u Crnoj Gori oko 3500 i u Srbiji oko 4100. Osnovne grupe stećaka čine položeni i uspravni kameni monoliti. Po zastupljenosti najbrojniju grupu čine sanduci, zatim ploče, a najmanji broj je sljemenjaka.

Po brojnosti stećaka prvo mjesto zauzimaju općine Nevesinje i Konjic sa 3.000 do 4.000 primjeraka. Nominirane nekropole sa stećcima su nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine i uživaju najveći stepen pravne zaštite osiguran odlukama o proglašenju nacionalnim spomenicima.

Prašuma Janj u Šipovu/Iskonske bukove šume Karpata i drugih regija Evrope

Prašuma Janj u Šipovu (Izvor: Wikimedia)

Prije četiri godine na Popis svjetske baštine UNESCO-a uvrštena je i prašuma Janj kod Šipova, u okviru proširenja lokaliteta svjetske baštine UNESCO-a "Iskonske bukove šume Karpata i drugih regija Evrope". Odbor za svjetsku baštinu UNESCO-a proglasio je krajem jula 2021. godine prašumu Janj kod Šipova prirodnim dobrom od svjetskog značaja. Prašuma Janj našla se među 15 novih zaštićenih područja iz šest država potpisnica Konvencije UNESCO o zaštiti prirodne i kulturne baštine.

Prašuma Janj je jedna od 12 bh. prašuma i prvo prirodno dobro iz Bosne i Hercegovine koje je uvršteno na UNESCO listu svjetske baštine. Prašuma Janj je strogi prirodni rezervat površine 295 hektara unutar kojeg je zabranjeno iskorištavanje šume i bilo kakva ljudska djelatnost. Kada je riječ o iskonskim bukovim šumama Karpata i drugih regija Evrope, to je najveće serijsko dobro Svjetske baštine na 94 lokaliteta u 18 zemalja. To zahtijeva prekograničnu saradnju i oslikava bliski odnos bukove šume s evropskom kulturom.

Nematerijalna dobra i privremena lista iz BiH

Nematerijalna kulturna baština je definisana kao: prakse, prijedlozi, izrazi, vještine kao i svi povezani instrumenti, objekti, vještački proizvodi i kulturni prostori koje zajednice, grupe a u nekim slučajevima i pojedinci priznaju kao dio svog kulturnog naslijeđa.

Ovo su nematerijalna dobra koja se nalaze na UNESCO-voj listi svjetske baštine:

- Zmijanjski vez(upisan na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječansta 2014. godine)

- Konjičko drvorezbarstvo(upisan na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječansta 2017. godine)

- Branje trave ive na Ozrenu(upisan na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječansta 2018. godine)

- Običaj natjecanja u košenju trave na Kupresu (upisan na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječansta 2020. godine)

- Uzgoj konja rase Lipicanaca (upisan na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječansta2022. godine u okviru serijske nominacije „Tradicija uzgoja konja Lipicanaca“)

Postoje brojna nematerijalna dobra iz BiH koja se nalaze na privremenoj listi svjetske baštine i čekaju da budu uvrštene na listu UNESCO-a, a osim nematerijalnih dobara koja čekaju na UNESCO-ov popis, tu je i lista materijalnih dobara i spomenika među kojima su i Sarajevo kao jedinstveni simbol univerzalne multikulturalnosti - trajno otvoreni grad, Prirodno graditeljska cjelina Jajca, Počitelja, Blagaja...

Tentativna ili privremena lista (lista potencijalnih dobara) predstavlja inventar dobara koja se nalaze na teritoriji države, a ona ih smatra pogodnim za upis na Listu svjetske baštine UNESCO-a. Države članice u svoje tentativne liste uključuju ona dobra koja smatraju kulturnom i/ili prirodnom baštinom od izuzetne univerzalne vrijednosti i koja namjeravaju da nominuju tokom narednih godina. Nominacije za Listu svjetske baštine se ne razmatraju ukoliko se nominovano dobro već ne nalazi na tentativnoj listi države.