Dino Mustafić je ime koje se u kulturnim krugovima u BiH i regiji izgovara s poštovanjem, ali i očekivanjem – da će reći ono što mnogi misle, a rijetki se usude izgovoriti. Kao redatelj koji je stvarao u ratu, tranziciji i danas, ostao je dosljedan ideji da umjetnost nije samo refleksija stvarnosti, već i oruđe njenog oblikovanja.
ADVERTISEMENT
Njegove predstave, filmovi i javni nastupi često izazivaju polemike, ali rijetko koga ostavljaju ravnodušnim.
U vremenu kada se javni prostor sve više zatvara, a kultura marginalizira razgovaramo s Mustafićem o ulozi umjetnika, odgovornosti intelektualaca i stanju duha u Bosni i Hercegovini i regiji.
Euronews: Vaša režija često nosi snažnu političku i društvenu poruku. Koliko je prema Vama danas pozorište još relevantno kao sredstvo društvene kritike?
Mustafić: To je vrlo kompleksno pitanje, na koje nije lako dati odgovor. To mnogo ovisi o autorskoj sposobnosti. Trudio sam se da predstave i filmove koje radim, pokrećem ona pitanja koja su aktualna, društveno angažirana i univerzalna. Nikad me nije zanimalo pozorište koje bi imalo neki agitatorski, publicistički karakter, dovoljno sam civilno angažiran u raznim sferama aktivizma, nisam želio da se svakodnevna politika preliva na pozornicu. To mi je sveti prostor, to mislim da je oaza duhovnosti u ovoj društvenoj zaglušenosti.
Euronews: Vaš javni angažman ponekad nailazi na polarizirane reakcije. Kako balansirate između lične odgovornosti intelektualca i slobode umjetnika da provocira i preispituje norme?
Mustafić: Nemam ja namjeru da provociram, samo u tim stvarima na sceni ne želim da kalkulišem. Otvore se teme i pitanja koja su za društvo u datom trenutku ili tabuizirana ili su suviše kontraverzna. Zbog toga to u tom trenutku na pozornici djeluje kao akt hrabrosti, ali da vam kažem toga čovjek nije svjestan kada to radi, kada radite, prepustite se intuiciji i instinktu. Ali ne možete u ovom društvu izazvati neki akt, polemiku, ma kakvi mi, mi smo daleko od toga. Ne sjećam se neke ozbiljne umjetničke polemike. Kada pričamo o društvenom angažmanu, aktivan sam onoliko, koliko imam vremena, a to je da me zanima moja životna sredina. Ovaj razgovor u trenutku u kojem vodimo, osjećam neizvjesnost. Rat je bio sumrak civilizacije, nakon toga svjedočim permanentnoj krizi, svi smo umorni od toga.
Euronews: Da li je regionalna suradnja u kulturi, posebno između zemalja bivše Jugoslavije, danas jača ili slabija nego prije deset ili petnaest godina? Gdje vidite potencijal, a gdje prepreke?
Mustafić: Što se toga tiče, mislim da je kultura od onih društvenih djelatnosti koja je napravila pomak u povezivanju, Naglašavam kulturni prostor, mada je on i kulturni, Mnogo jedni drugima uvozimo, izvozimo, pa evo i vaša medijska kuća se proteže u brojnim centrima, što znači da postoji interes za informacijom koja nas okuplja.
Euronews: Koliko Vas Sarajevo i dalje inspirira kao umjetnika? Da li ovaj grad još ima ono što ste voljeli u njemu na početku svoje karijere?
Mustafić: Mnogo. Sarajevo je čudesan grad i nikada niste načisto s njim. Rođen sam u ovom gradu, inspirativan grad, zgusnute historije, koja nam je ostavila mnogo toga da razmislimo o tome, ali ne kao opterećenje, nego kao umjetničku inspiraciju.
Gdje je njegovo jato, koliko danas pulika želi istinu ili bijeg od stvarnosti, gledajte u Intervju dana.