O tome za Euronews Srbija govore istoričar Nikola Marković i stručnjak za sigurnost Danijel Šunter.

Marković ukazuje na eskalaciju oko Bab el-Mandeba i mogućnost da Iran koristi Hute kao polugu pritiska. Šunter ocjenjuje da Huti imaju vlastitu agendu, ali da njihove raketne i dronske sposobnosti zavise od Teherana, a da potpuna zaštita Saudijske Arabije nije moguća.

Eskalacija oko Bab el-Mandeba i pregovori o Hormuzu

Marković povezuje trenutne napade sa širim pregovorima i operacijama na terenu.

"Abbas Araghchi je rekao da Amerika čeka odgovor na prijedlog iranske strane od sedam tačaka, dostavljen preko Katara i drugih kanala. Pitanje je da li će američka strana pristati na sve, a drugo je ova pojačana eskalacija koja treba da se smiri. Araghchi je rekao da želi posredovati u sukobu u Jemenu koji eskalira. Sa strane saudijske koalicije i legalne vlade u Adenu pokrenuta je operacija kao odgovor na kontraofanzivu Huta, sa ciljem da se okupira dio oko Bab el-Mandeba i da se taj prolaz stavi pod njihovu kontrolu. Tu će tek biti problema", kaže Marković.

Dodaje da Huti imaju jasan cilj na terenu.

"Huti su opkolili milionski grad Taiz, koji se nalazi u blizini Bab el-Mandeba i kontrolišu puteve prema Adenu. Taj komunikacijski pravac bi im pružio priliku da ugroze prijestolnicu legalne vlade Jemena", objašnjava Marković.

Šunter vidi poklapanje interesa, ali i vlastitu agendu Huta.

"Huti imaju vlastitu političku agendu, ali naoružavanje, obuka i opremanje u velikoj mjeri zavise od Irana. Odatle i ta dronska i raketna sposobnost. Ne možemo tačno odgovoriti da li je Teheran učestvovao u planiranju napada na Rijad, jer se Huti javno ne izjašnjavaju. Vidimo da se poklapaju stavovi i interesi, i ovdje imamo regionalizaciju rata u Zaljevu koji se prelio na Bab el-Mandeb", ističe Šunter.

Ograničenja saudijske odbrane i iranska podrška

Šunter objašnjava zašto su napadi prošli kroz protivzračnu odbranu.

"Svi su jaki vojno, ali ne možete sa sto posto zaštititi bilo šta. Dobar primjer je rat u Ukrajini. Možete imati najsavremenije sisteme, ali sto posto zaštita ne postoji. Fenomen dronova dovodi do zasićenja prostora, i uvijek nešto prođe. Civilna infrastruktura je velika žrtva te nove realnosti. Nemate načina kako u potpunosti zaštititi civilnu infrastrukturu od takve vrste napada", kaže Šunter.

Marković ukazuje na konkretne nedostatke saudijskog sistema i moguću novu klasu raketa.

"Saudijska Arabija ima jaku avijaciju, oko 230 borbenih lovaca F-16, ali njen PVO sistem oslanja se na američke sisteme Patriot i THAAD. Wall Street Journal je pisao da saudijski sistemi nemaju dovoljan broj presretača. Njena teritorija je strateški koncipirana tako da ju je jako teško braniti. Stanovništvo i gradovi nalaze se uglavnom uz Crveno more i oko Rijada. Nemate dovoljan broj baterija da biste presreli sve rakete koje Huti ispaljuju", objašnjava Marković.

Nastavlja o mogućoj iranskoj isporuci.

"Iranci su probali novu klasu raketa Qasem Basir, nazvanu po Qasemu Soleimaniju. Najvjerovatnije je odgovorna za uništavanje osam američkih lovaca F-15 u Jordanu, gađanje baza u Bahreinu i Erbilu, i oštećenje nosača aviona George Washington. Ima ozbiljnu sposobnost da manevriše i probije sistem PVO, hipersonično je oružje, preko pet maha. Moguće je da su iranski zvaničnici dostavili dio te klase Hutima. To je moja pretpostavka", dodaje Marković.

Međunarodne reakcije i izgledi za stabilizaciju

Šunter opisuje stavove velikih aktera.

"Sjedinjene Američke Države u ovom trenutku nisu vojno involvirane u situaciju sa Hutima, dostavljaju Saudijskoj Arabiji obavještajne podatke. Razmatra se i kinetička intervencija. Od 2023. do 2025. izveli su tri operacije, pogodili preko hiljadu ciljeva, ali ne možete iz zraka uništiti pokret. Emmanuel Macron je rekao da Pariz podržava Saudijsku Arabiju i da će francuski PVO sistemi pokrivati saudijsku energetsku infrastrukturu. Velika Britanija pomaže kapacitetima za dopunu goriva u zraku i podrškom oko PVO. Evropska unija ima pomorsku misiju, ali ključni problem je nedostatak brodova i njihove performanse u slučaju raketnih napada", kaže Šunter.

Kada je riječ o "islamskom NATO-u", Marković vidi oprez.

"Sporazum iz Meke govori da treba da se uključe, ali reakcije Turske i Pakistana ukazuju na djelimično uključivanje. Turci su rasporedili dio kapaciteta, ali postoji neslaganje u Turskoj, protesti opozicione stranke. Hakan Fidan je rekao da je sporazum defanzivan. Pakistan negira učešće avijacije u ofanzivnim operacijama, iako su postojale vijesti. Ima saradnju, razmjenu obavještajnih podataka i simbolično raspoređivanje, ali nema direktnog učešća koje bi pogodovalo saudijskoj strani", objašnjava Marković.

Šunter ocjenjuje da je situacija neodrživa i da se sve vraća na Iran.

"Nastavak sukoba ugrožava saudijski izvoz nafte i aviosaobraćaj. Evropske kompanije ne lete za aerodrom u Rijadu. To je problem za reputaciju i investicijske planove. Saudijska Arabija je bila involvirana od 2015. do 2022. Nema jednostavnog odgovora jer nasuprot Hutima nije solidan blok. Za Saudijsku Arabiju je najvažnije ko će kontrolisati obalni dio prema ulazu u Crveno more. Bez snažne podrške Irana kapaciteti Huta za djelovanje na daljinu bi drugačije izgledali. Pitanje je da li bi uopće postojali. Pitanje Irana ostaje ključno", ističe Šunter.

Marković zaključuje da Huti nisu samo marionete, ali da iranska poluga ostaje.

"Iran koristi Hute, iako oni negiraju da su proksi. To je vid pritiska da se ispune zahtjevi prema Sjedinjenim Američkim Državama. Kroz Bab el-Mandeb ide oko 12 posto svjetske trgovine, plus kablovi za internet. Iran ima interes da ih drži pod kontrolom. Teško je da Saudijci poraze Hute. Kontrolišu 30-ak procenata teritorije, ali tamo je većina populacije, oko 70 do 80 posto od 19 miliona. Procjene idu na 400.000 vojnika. Brdovit teren otežava kopnenu intervenciju", kaže Marković.