Toplotni talas za toplotnim talasom. Ljeto bez milosti. Suša je ispila rijeke, travu pretvorila u slamu, a borove iglice u upaljače. Za brojne požare koji su harali regijom okrivljen je i ljudski faktor.

Posljedice su katastrofalne, ne samo po šume i objekte. U požaru kod Omiša stradale su četiri osobe, jedna u požaru u Smederevu, a jedna u Tešnju. Kanaderi, vojni i policijski helikopteri, vatrogasci, mještani, šumari i civilna zaštita borili su se na vatrenom frontu.

Ipak, desetine hektara nestalo je u plamenu. U Bosni i Hercegovini u 2026. godini ukupno je izgorjelo 90.405 hektara u 179 požara; u Srbiji 48.500 hektara, u 154 požara.

U Crnoj Gori bilo je 74 požara, a izgorjelo je 44.626 hektara: U Hrvatskoj 25 požara, izgorjelo je ukupno 8.656 hektara.

Avgust je bio najteži, kiše nije bilo na vidiku, samo nepregledno vedro nebo i gusti dim koji muti plavu boju.

U BiH preko Hercegovine do Krajine, požarne linije mjerile su se kilometrima.

U Srbiji se mobilisalo više od 10.000 vatrogasaca, spasilaca i mještana. Od kraja jula gasili su najveći požar u rezervatu Deliblatska peščara. U pomoć su stigle i ekipe iz Češke, Njemačke, Rumunije i Slovačke.

„Imali smo takve udare da je plamen dostizao visinu od 30 do 40 metara, vertikalno i horizontalno. To dosad nisam vidjela u svojoj karijeri, a radim već 40 godina“, kaže vatrogasac.

Ako je Peščara bila spora agonija, u hrvatskom Omišu bio je to udar groma. Trinaestog avgusta, uveče, za samo nekoliko sati vatra je ušla u grad. Iz plamena su se spašavali u more i turisti i mještani. Evakuisano je više od 2.500 hiljade ljudi.

Potpuno je izgorjelo 28 kuća, više od stotinu vozila i 45 plovila, uz brojne ugostiteljske i druge privredne objekte.

„Vidjeli ste pepeo, vidjeli ste dim, vidjeli ste žar koji je letio zrakom, koji je nosio vjetar i palio sve pred sobom“, isrpičao je vatrogasac.

Dok je Hrvatska zbrajala štetu, plamen se prelio i na jug. Crnogorski MUP javljao je o požarima u pet opština.

Vatra se pojavila i u blizini manastira Ostrog, ali je brzom intervencijom vatrogasaca i gašenjem iz vazduha požar stavljen pod kontrolu.

"Ono što je najgore jeste da se u trenutku kada lociramo i ugasimo jedan požar, na sljedećoj lokaciji javlja novi", isrpičali su vatrogasci.

Napuštanjem sela i prestankom poljoprivrednih aktivnosti, što je čest slučaj u ruralnim dijelovima Balkana, izostaje održavanje zemljišta, pa suha trava i rastinje stvaraju pogodne uslove za izbijanje i brzo širenje požara.

"Požar sada može stići do mjesta do kojih je prije 20, 30 ili 40 godina teško mogao napredovati.

Zajednice tako mogu doprinijeti zaštiti vlastite okoline, na primjer, identifikacijom rizičnih područja u blizini naselja ili manjih gradova do kojih požar može stići, održavanjem i formiranjem svojevrsnih tampon-zona ili koridora s malom količinom zapaljivog materijala, tako da požar ne može stići do naseljenih mjesta", pojašnjava stručnjak za modeliranje rizika od požara Marcus Rodrigues Mimbrero.

Nakon ljeta u kojem je vatra pustošila sve, od Jadrana do krajnjih dijelova Balkana, pitanje više nije samo gdje će izbiti sljedeći požar, već i koliko je region spreman za ljeta koja su sve toplija, sušnija i pogodnija za nastanak i širenje požara.