Sretenjski skupovi u Srbiji mnogima su poslužili da još jednom rehabilituju priču o prekodrinskim Srbima, koje iz pojedinih krugova već godinama optužuju da odlučuju izbore u matici, a nerijetko ih i pežorativno nazivaju krezubim alkoholičarima koji smrde, ili priprostim rođacima sa sela, koji se klanjaju vođama.
ADVERTISEMENT
Kampanja i najgnusnije uvrede, stizale su iz regiona, a ispisane su na tviteru, sadašnjem "X"-u. Na toj mreži malo ko prašta ikome ko je iz Bosne i Hercegovine, prije svega iz Republike Srpske na Sretenje sjeo u autobus te krenuo put Sremske Mitrovice, gdje je državni vrh Srbije imao skup.
Na slične kritike ipak ne nailaze oni koji podržavaju studentske proteste, ili su se pak odlučili javno izjasniti protiv skupa u Sremu, a za skup u Kragujevcu.
"Nisu svi iz Republike Srpske proteklog vikenda išli u Srem, dosta naših studenata i Hercegovaca otišlo je u Kragujevac, srce Šumadije gdje su vrlo toplo i srdačno dočekani od naroda, koji je na svakom koraku iskazivao oduševljenje kada je vidio transparent sa natpisem Trebinje", napisao je najglasniji narodni poslanik Nebojša Vukanović.
Neformalna grupa studenata koja je u Banjaluci održala više skupova podrške kolegama u Srbiji, na društvenim mrežama istakla je transparent: "Prekodrinci su uz studente".
Negirali su izjave predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, da su građani u RS protiv studenata, a pozvali su ga i da se ne miješa u unutrašnja pitanja Srbije.
Kome smetaju "Prekodrinci"?
Hrvati u Bosni i Hercegovini imaju ustavno pravo glasa na hrvatskim izborima, što se objašnjava hrvatskim nacionalnim interesima i istorijskim vezama. Nešto manja prava, ali sličan princip imaju recimo i Italijani u Argentini.
Srbi iz Bosne i Hercegovine zbog specijalnih i paralelnih veza sa Srbijom mogu dobiti dvojno državljansto, pa i glasati na izborima, te imati druge privilegije.
Ipak, procedure dobijanja dokumenata Srbije su dugotrajne, zavapio je predsjednik RS Milorad Dodik na Sretenje, tražeći od vrha Srbije da tu papirologiju ubrza ili eliminiše.
Hrvatski istoričar Tomislav Horvat nedavno je glasače iz BiH na izborima u Hrvatskoj nazvao bosančerosima, što je naišlo na lavinu osuda.
Slične stereotipne ocjene sada se prišivaju "prekodrinskim" Srbima koji pune autobuse.
"Političku sudbinu Srbije ne odlučuju ni oni koji su se samoorganizovali u Banjaluci da podrže studente, ni oni koje je neko odveo u Mitrovicu.
Ali ti odlučuješ šta će ti od toga biti mjera. Ako je taj izbor uopšte i mjera", napisala je iskusna komunikologinja Nataša Tešanović.
Refleks svakog nezrelog i nerealizovanog društva jeste da neuspjeh vidi u svemu drugom sem u sebi, i da se za sve loše okrivi neko drugi, kaže za Euronews BiH novinar Marko Šikuljak.
"U Hrvatskoj su dugo za sve loše krivili 'Hercegovce', u Federaciji su glavni krivci Srbi i Hrvati… Najnovija politička kriza u Srbiji pokazuje potrebu da jedna politička grupa stalno održava protestnu temperaturu izmišljajući sebi nove neprijatelje i novu opasnost. Najlakše je svoje političke frustracije usmjeriti na neke ljude van vašeg društvenog kruga, neku krezubu Srbiju ili prekodrince. U tome nema ništa novo, osim novog imenovanja, jer kao da je neko naglo isključio riječ Bosanac, da ga je zaštiti od “prljanja", pojašnjava Šikuljak.
Čitav odnos između Republike Srpske i Srbije je postavljen pogrešno, smatra on. Dodaje da nikada "Prekodrinci" nisu uspješni poput Tijane Bošković ili Boriše Simanića, ali uvijek se to kaže za nekog kriminalca. Po njemu isti je mehanizam i u Hrvatskoj za Hercegovce.
Dominantna je ipak u saradnji Republike Srpske i Srbije slika, ističe Šikuljak, dva političara koji se grle i tako šalju sliku o predivnoj saradnji i neraskidivim vezama.
"Kad izvan njihovog slikanja pogledate medije, vi ne vidite ništa, ljudi u Srbiji ne mogu da vide nikakvu stvarnu, običnu Srpsku, obične ljude vrijedne pažnje. I zbog toga se mi suštinski ne razumijemo i ne postoji snažna i sadržajna veza, koja se sama razvija. Dozvoljeno je, čak i podržavano da se stvara neka imaginarna slika o “najvećoj pobjedi”, “najboljim Srbima” i “bastionu Srpstva”, pa tako za nacionalnu javnost u Srbiji Srpska služi kao fetiš za kratkotrajno podizanje nacionalnog raspoloženja u teškim trenucima", ocjenjuje Šikuljak.
Paradigmatičnim smatra i primjer Milorada Dodika.
"On je već više od decenije fetišizovana ličnost u javnosti Srbije, tako da smo došli u situaciju da je lakše čuti da se kritikuje srpski patrijarh, nego Dodik. I kada se zbog glasanja u Beogradu dio javnosti naljuti na Dodika, oni mu nemaju šta zamjeriti, osim da se bave time kako on izgleda ili kako priča - dakle na nivou predrasuda, dok za realnu kritiku nemaju ni minimum poznavanja situacije u Srpskoj", zaključuje.
S druge strane, kolumnista Filip Rodić je u emisiji Region, Euronews-a Srbija rekao da su uvrede koje su iznijete na račun srpskog naroda, ili jednog dijela srpskog naroda, socijalni darvinizam.
"Vidjeli smo kako su određeni pojedinci i mediji nazivali dio naroda ‘krezubim’, kao i brojne druge uvrede koje su prošle bez ikakve osude. Da se takve stvari pojave u nekom drugom kontekstu, bile bi s pravom stavljene na stub srama“, smatra Rodić.
Vidljivi i nevidljivi autobusi na Rači
Dok su u subotu mediji s obe strane Drine brujali zbog kilometarske kolone autobusa koja je prešla iz BiH u Srbiju, zbog odlaska na miting SNS-a, manje medijske pažnje dobili su drugi autobusi.
Humani Bijeljinci ( Izvor: Euronews BiH )
170 mladih Bijeljinaca u tri autobusa, otišlo je početkom radne sedmice u Beograd kako bi dalo krv za devetnaestogodišnju sugrađanku Anu Golo, koja se bori za život nakon strašne saobraćajne nesreće u kojoj su poginule dvije djevojke.
Prekodrinci, i jedni i drugi.