Odluka o minimalnoj plati u Federaciji Bosne i Hercegovine od 1.000 konvertibilnih maraka je donesena i nema povratka, kazao je premijer Federacije BiH Nermin Nikšić.
ADVERTISEMENT
Reakcije na ovu odluku su brojne, od poslodavaca, do radnika, parlamentaraca...
Među onima koji su komentirali odluku Vlade je i predstavnik Udruženja za zaštitu potrošača "Futura" Marin Bago.
Kako je naveo na Facebooku minimalna plata mora biti dostatna da se osigura osnovni život porodice.
"Zamislite ovo: cijeli mjesec radite naporno, zarađujete minimalnu plaću, i onda shvatite da ni s novim povećanjem na 1.000 KM ne možete pokriti ni pola osnovnih troškova života za vašu obitelj... Minimalna plaća mora biti dostatna da se osigura osnovni život obitelji... Prehrana, stanovanje, obrazovanje, zdravlje – to su minimumi koje svaka obitelj zaslužuje...
Troškovi života
S minimalnom plaćom od 1.000 KM, sindikalna potrošačka košarica, koja za četveročlanu obitelj iznosi preko 3.000 KM, i dalje ostaje nedostižan san… Kako očekivati da obitelj preživi kada minimalna plaća pokriva tek oko 30% osnovnih troškova života?
Rješenje je jasno, minimalna plaća mora biti vezana za troškove života, ako se potrošačka košarica povećava zbog inflacije, cijena hrane, stanovanja ili prijevoza, i minimalna plaća mora rasti proporcionalno…
Marin Bago (Izvor: Facebook)
Na taj način bi radnici uvijek imali sredstva potrebna za osnovne životne potrebe, a dostojanstven život ne bi bio luksuz, već pravo… Ali ovo nije samo pitanje minimalne place, problem leži dublje – u sustavu prekomjernih izdvajanja za doprinose i slabim uslugama države…
Da bi radnik dobio tih 1.000 KM "na ruke", mora zaraditi oko 1.700 KM… Ostatak odlazi na mirovinsko, zdravstveno, poreze i druge doprinose, radnik na kraju dobije tek nešto više od polovine onoga što je zaradio.
Niske penzije
Ali, što radnici i poslodavci dobijaju zauzvrat za ovako visoke doprinose? Mirovinski sustav: Sve veći broj radnika sumnja da će ikada dobiti adekvatnu mirovinu, izdvajanja su ogromna, ali mirovine su niske i nedovoljne za dostojanstven život… Zdravstvena zaštita: I pored visokih doprinosa za zdravstvo, redovi u javnim bolnicama su sve duži, nedostaje lijekova, a mnogi građani su prisiljeni plaćati privatne zdravstvene usluge…
Komunalne usluge i infrastruktura: Radnici plaćaju visoke poreze i doprinose, ali kvalitet javnih usluga poput javnog prijevoza, infrastrukture i obrazovanja ostaje nezadovoljavajući… Zamislite koliko bi svima bilo lakše kada bi država reformirala ovaj sustav – manji doprinosi bi značili više novca u džepovima radnika i više prostora za poslodavce da rastu i upošljavaju...
Najgore od svega, odluka je donesena bez javne rasprave, hajdučki, zadnji dan u godini, bez da se pitaju radnici koji će možda prvi izgubiti posao, bez da se konzultiraju poslodavci koji jedva drže glavu iznad vode, bez da itko stvarno sluša…
Prioritet rasteretiti doprinose
Rasterećenje doprinosa mora postati prioritet, manji doprinosi znače veće neto plaće za radnike i više mogućnosti za poslodavce da rastu i upošljavaju… Minimalna plaća mora postati ne samo broj, već garant da radnik koji se trudi cijeli mjesec može prehraniti svoju obitelj, platiti račune i živjeti dostojanstveno…
I iznad svega, država mora početi pružati kvalitetne usluge koje opravdavaju visoke doprinose koje većina radnika i poslodavaca uplaćuje…, napisao je Bago.