ADVERTISEMENT

Kako je sve počelo, Nihad kaže:

"Ja ciljano ne korstim riječ migrant nego izbjeglice. Moj aktivizam seže daleko, daleko ranije. Još od mog djetinjstva, znate kako, sekcija, Crveni krst, pa je ta izbjeglička piča postala još veća odskočna daska u mom radu. Sve to, počelo je potpuno slučajno. Ja nisam završio npr. socijalni rad, već sam se se ovim počeo baviti kada sam susreo prvu grupu izbjeglica u Tuzli. Kupio sam im peciva, vodu i uputio ih gdje se nalazi autobuska stanica. Primijetio sam da im je potrebna odjeća, uzeo sam svoj čuveni ruksak po kojem me prepoznaju i ubacio stvari kako bih pomogao tim ljudima. Putem društvenih mreža, počeo sam objavljivati razne sudbine, tako sam i ja počeo dobijati podršku.''

On smatra da je potrebno djelovati sistemski i institucionalno, pa je u tim trenucima, pozivao na odgovornost nevladine organizacije, gradske vlasti ali i vjerske zajednice jer su ljudi tada, kako kaže, zaista bili u lošem stanju.

Autobuska stanica Tuzla, izmoreni migrant koji je zaspao (Izvor: Ustupljena fotografija)

Snovi se ostvaruju, u toku proces registracije humanitarne organizacije

Nihad nije član niti jedne nevladine ili humanitarne organizacije, svoje djelovanje ne naziva poslom već misijom. Nakon zapaženih rezultata i ogromne podrške koju je dobio, na korak je da ostavri svoj cilj, a to je osnivanje vlastite nevladine organizacije.

''Postupak registracije je u toku, trenutno se bavim administrativnim dijelom posla. Fokus djelovanja će biti unapređenje kvaliteta života lokalnog stanovništva, posebno mladih, ljudi treće dobi, izbjeglica i tražitelja azila u Bosni i Hercegovini,'' kaže ovaj skromni Tuzlak.

Očekuje, kako je rekao, da njegova organizacija počne s radom već početkom 2025. godine, čime će njegov rad biti, kako kaže, bolje profesionalno usmjeren.

Broj svih onih kojima je pomogao ne zna, statistiku ne voli, ali riječ je, kaže, o hiljadama ljudi. Ipak, ono što dobro zna jeste koliko je bogat jer brojni kojima je pomogao, danas su njegovi prijatelji, i to sa svih strana svijeta i meridijana.

"Upoznao sam ljude iz različitih zemalja od Kine, Iraka, Irana, Sirije, Pakistana, Afganistana, Rusije, Ukrajine, Gane, Zambije, Eritreje..., različitih vjeroispovijesti, nacionalnosti, političkih ubjeđenja, seksualnih orijentacija. To je čitav jedan spektar različitih uvjerenja, ubjeđenja i identiteta. Moje prvo i osnovno pitanje uvijek je bilo, jesi li gladan? I to je to. Nisam se bavio ko su, šta su niti odakle su. Ja se držim one da i dobar čovjek kada je gladan, u određenom trenutku može postati loš. A loš čovjek koji je gladan, može postati još gori", kazao je skromno Nihad.

Nihad Suljuć, aktivista iz Tuzle (Izvor: Ustupljena fotografija)

Filozofija kojom se vodi kroz svoj rad i život glasi "što mogu pomoći, pomoći ću".

Na pitanje odakle crpi snagu, kaže: "Vjerujte od dobrih ljudi! Čitave armije dobrih ljudi".

Ono što je prema njegovoj ocjeni karakteristično za Bosnu i Hercegovinu jesu, kako nam je rekao podjele, posebno one etničke.

"Ali ja sam imao tu sreću kroz svoj rad da sam jednako dobrodošao od Bratunca, Sarajeva, Mostara preko Zvornika, pa sve do Banjaluke", istakao je.

Ovaj aktivista naglašava kako ima odličnu saradnju sa Udruženjem Pomozi.ba kao i brojnim nevladinim organizacijama iz Italije i Austrije poput SOS Balkanroute, brojnih domaćih nevladinih organizacija kao i Crvenog krsta i Caritasa. Ipak, po nečemu kaže, želi biti jedinstven.

"Da zauvijek moj jedini kriterijum bude pitanje, jesi li gladan? Niti jedno drugo pitanje, niti jedna druga osobina mi ne mogu biti na prvom mjestu", smatra on.

Izbjeglička priča, bolna priča

S obzirom na dugogodišnje aktivno iskustvo kroz pomoć migrantima na području BiH, pitali smo ga, da li se i koliko položaj ove kategorije ljudi promijenio u našem društvu?

"Ponekad pomislim da smo najbolji ljudi na svijetu, a ponekad najgori. Izbjeglička priča je vrlo karakteristična. Što se tiče građana Bosne i Hercegovine, nebitno iz kojeg dijela zemlje, da li je to Zvornik ili Gradiška, Sarajevo ili Tuzla, sve izbjeglice imaju samo riječi zahvalnosti. Što se tiče građana i građanki, za sve ove godine, pokazali su jako visok nivo solidarnosti ali, s druge strane, rad institucija BiH kao i Međunarodne organizacije IOM, to je u katastrofalnom stanju. Vi kada čitate izvještaje tih nevladinih organizacija, vi biste voljeli da ste izbjeglica, a na terenu je potpuno druga priča", ocijenio je Suljić.

Nihad Suljić kroz svoj aktivizam (Izvor: Ustupljena fotografija)

On kada položaj migranata posmatra s društvenog aspekta, onda je, kako je rekao, ponosan.

"Ali, s druge strane, odgovornost međunarodnih organizacija je nešto što bi se trebalo propitati", tvrdi on.

Knjiga o snovima ljudi na putu za bolje sutra

U slobodno vrijeme Nihad nam je otkrio da piše knjigu i to ne bilo kakvu, već knjigu o snovima - snovima onih, kako kaže, običnih ljudi na putu za bolje sutra.

"Kada imam vremena ja sve izbjeglice zamolim da mi na svom maternjem jeziku napišu svoje snove. Dakle, šta je ono o čemu oni sanjaju. Svi oni sanjaju o boljem i sigurnijem životu. Postoji mnogo predrasuda o tim ljudima, poput onih zašto dolaze iz država u kojima ne vlada rat? To je glavno pitanje. U BiH rat je završen prije 30 godina, a mladi nam odlaze više nego u ratu. Glad, klimatske promjene, politički progon, mnogo je razloga zašto ljudi napuštaju svoje domove. Niko to nije uradio iz nekog hira. Kada neko uzme dijete od nekoliko mjeseci i krene na taj put, onda znate koliko je to ozbiljno", pojasnio je Suljić.

Na pitanje koji su njihovi ciljevi kaže: "mislim da su evropske vrijednosti, zakoni o ljudskim pravima i o jednakosti žive isključivo još u snovima tih ljudi. Na terenu je potpuno drugačija slika", navodi ovaj aktivista.

Dodaje da izbjeglice nemaju snove o luksuzu već samo snove o normalnom životu.

"To su snovi o budućnosti, boljem poslu, uslovima za život i boljim prilikama poput nastavka obrazovanja i na kraju o pomoći svojim porodicama.Svaki taj mladi čovjek, vjerujte da na svojim leđima nosi čitavu jednu porodicu, jer je samo on bio spreman na tako težak put. Tog čovjeka u njegovoj zemlji vjerovatno čeka desetoro očiju koje su uprte u njega i koje se nadaju da će njihov stariji brat, muž ili sin koji je otišao u tu obećanu Evropu, promijeniti živote svih njih", smatra on.

Suljić navodi primjer mladog čovjeka porijeklom iz Afganistana koji se utopio u rijeci Drini, a čije tijelo još nije identifikovano.

"Kada smo pitali njegove roditelje, zašto je krenuo tako mlad sa 16 godina, rekao im je da ide kako bi školovao svoje četiri sestre. Mi povremeno skupimo novca, pa pošaljemo", pojasnio je Nihad.

Predrasude, strah i pogrešna percepcija

On kaže kako je kroz svoj rad shvatio, da se ljudi plaše onoga koga ne poznaju, pa samim tim imaju predrasude prema ovim ljudima. Iz tog razloga, je kaže, presudna uloga medija.

Na prostoru BiH postoje migranti koji su izrazili želju da se integrišu u naše društvo, međutim, to je jedan dugotrajan i težak proces.

"Imali smo sluačjeve ljudi koji su tražili azil u BiH, jako se dugo čeka na papire a isto toliko da biste dobili posao. Otežavajuća okolnost je što nemate priliku da učite jezik. Dakle, sistem i međunaordne nevladine organizacije su zakazali. čak i oni koji su željeli ostati, nakon niza razočarenja napuštali su Bosnu i Hercegovinu", tvrdi Suljić.

Uspomene Nihada Suljića i dobrodošlica (Izvor: Ustupljena fotografija)

Navodi i primjer mladog čovjeka po imenu Oznan, porijeklom iz Iraka koji se, kako kaže, uspješno integisao u društvo.

"On je ostao u Sarajevu i u srcu Baščaršije možete pronaći jedan od najboljih frizerskih salona, a tu je i primjer Afganistanca Anesa koji je zaposlen u jednom restoranu u Mostaru i koji kaže da je BiH zemlja koju nikada ne bi mogao napustiti", prisjetio se ovaj aktivista.

''Na putu za boljim sutra, gube živote''

Međutim, jedan od najvećih problema na našim prostorima jeste pogrešna percepcija o migrantima ili izbjeglicama, kako ovaj aktivista više voli da kaže jer ovi ljudi na svom putu prema boljem životu, prateći svoje snove, gube živote.

"Umiru na svakom ćošku, posebno na graničnim područjima. Na potezu od Bratunca do Bijeljine imamo desetine grobova. Samo u avgustu, utopilo se 12 ljudi, među kojima i devetomjesečna beba i njeni roditelji. Njen stariji brat i sestra, sada se nalaze u Beogradu u nekom od prihvatilišta za djecu. Imamo i groblja u Loznici i Šapcu koja su prepuna. Takođe, i na grobljima u Banjaluci ćete naći grobove ljudi koji su pokušali da se domognu Hrvatske, pa su se u Gradišci ili Kozarskoj Dubici utopili", kaže ovaj Tuzlak.

Ti ljudi su, kako ističe, sve što su imali stavili na kocku kako bi došli do boljeg života, po cijenu i da ga izgube.

Spomenici NN licima u naselju Hase, Bijeljina. (Izvor: Ustupljena foograija)

Od Zvornika do Bijeljine obilježena su sva grobna mjesta i to uz pomoć Organizacije ''SOS Balkanroute'', te saradnji Tužilaštva u Bijeljini, dr Vidaka Simića, patologa iz Bijeljine kao i Međunarodne komisije za nestale.

"Zajedno smo započeli proces DNK indetifikacija ali sad čekamo da Zavod za sudsku medicinu Republike Srpske završi svoj dio posla kako bi konačno ti ljudi dobili svoje ime i prezime. Dok su bili živi nisu imali dostojanstvo i poštovanje, pa barem da nađu smiraj na onom svijetu ali i da imaju svoje grobno mjesto onako kako to dolikuje ljudskom biću, kako bi i njihove porodice konačno pronašle malo mira", zaključio je Suljić.