ADVERTISEMENT

Raškaj podsjeća da je BiH početkom ove godine bila u uzlaznom periodu, privlačeći strane investitore. Brojne tvrtke iz Slovenije, Austrije, Italije i Njemačke, posebno iz metalne i autoindustrije, već su preselile poslovanje u BiH, što je zemlju činilo jedinim mjestom u regiji s pozitivnom stopom rasta. Međutim, ova pozitivna putanja je prekinuta. Raškaj naglašava da je zbog političke nestabilnosti u BiH, kao i geopolitičkih previranja, teško prognozirati hoće li se taj rast nastaviti. Dodaje da brojne kompanije ne mogu ostvariti ugovorene investicije iz EU jer pojedine države blokiraju ulaganja.

Inflacija je još jedan veliki problem koji utječe na standard građana. Nedavno poskupljenje nafte, izazvano globalnim krizama, brzo se odrazilo na cijene goriva u BiH, čak i prije nego što su naftne kompanije povećale nabavne cijene. Za razliku od Hrvatske gdje vlada kontrolira cijene goriva, u BiH takvi mehanizmi ne postoje. Raškaj upozorava da plate, nažalost, ne prate inflaciju, koja je, po njegovom mišljenju, i veća od zvaničnih statistika.

Predstojeća ekonomska kriza, velikim dijelom uzrokovana sukobima na Bliskom istoku, najviše će pogoditi građevinski sektor.

“U Njemačkoj je došlo do stagnacije i projekti koji se tamo nastavljaju i koji se odvijaju su isključivo samo državni projekti gradnje, dok je taj privatni sektor stagnirao. Pala je, dakle, prodaja stanova, pala je i potražnja zapravo i za inženjerima i projektantima i za svim građevinskim radnicima. I to je ono što se može u budućnosti uskoro dešavati i kod nas,” kaže Raškaj.

Iako se ove godine to neće drastično osjetiti, sljedeće godine se očekuje smanjenje potražnje za radnicima u građevinarstvu. S druge strane, turizam u BiH doživljava ekspanziju. Ipak, taj rast stvara pritisak na ugostiteljstvo i tržište rada. Mnogi ugostiteljski objekti su primorani zatvoriti svoja vrata, što je trend viđen u Italiji i drugim zapadnim zemljama. Problem nije uvijek samo u visini plate, već i u uslovima rada. Raškaj ističe da radnici, posebno u ugostiteljstvu, traže više slobodnog vremena.

“Nije uvijek sve u plati i vidimo da u brojnim razgovorima koje sam ja imao sa radnicima koje rade u hrvatskom ugostiteljstvu i u hotelijerstvu, ono što oni traže jeste više slobodnog vremena. Dakle, oni su neki čak i odbijali to šefovsko mjesto, dakle, voditelja restorana ili menadžera hotela, jer jednostavno žele smanjiti taj veliki pritisak, pa i ne tu veliku platu, koliko žele oni da imaju dva slobodna dana u toku sedmice.”

Poslodavci će, smatra Raškaj, morati kopirati modele iz Hrvatske i prilagoditi se tržištu rada, što uključuje i uvođenje radnog vremena od ponedjeljka do petka, jer će se samo tako zadržati mlada radna snaga.

Nedostatak radnika i potreba za regionalnom saradnjom

Raškaj smatra da Bosni i Hercegovini trenutno nedostaje između 40.000 i 50.000 radnika. Posebno kritičan sektor, pored ugostiteljstva, je transport. Problem u transportu nije ni plata ni slobodno vrijeme, već granične procedure i regulative EU koje vozačima broje dane.

“Vidimo da je ministar Staša Košarac svoj dio posla odradio što se tiče njegovog ministarstva i vidimo da je ostalo sad samo što se tiče Edina Forte i gospodina Nermina Nikšića koji, evo, ne znam ja zašto odugovlače ovo pitanje jer dovodimo se u situaciju kao što se sjećate i kad je bilo između Velike Britanije i Evropske unije kad je bio taj razlaz da nećemo imati koga da nam dovlači robu pa i manje objekte prodajne i prekogranične i mislim da ćemo izgubiti one kvalitetne vozače, kvalitetne prijevoznike koji će svoje firme na kraju registrirati u Sloveniji, u Hrvatskoj.”

Kao rješenje za nedostatak radne snage, Raškaj najavljuje inicijativu za regionalni forum o tržištu rada. Cilj foruma je okupiti partnere iz regije, privredne komore, udruženja poslodavaca i zavode za zapošljavanje kako bi se riješila birokratska pitanja i olakšao uvoz radnika iz bliskih zemalja poput Sjeverne Makedonije, Albanije, Crne Gore, Kosova* (*BiH zvanično ne priznaje nezavisnost Kosova) i Srbije. Ovi radnici su, dodaje Raškaj, jezično i mentalitetno bliži, te kvalitetniji od radnika iz trećih zemalja (Nepal, Filipini, Indija), s kojima postoje jezične barijere i, kako je Plenković nedavno izjavio, zdravstveni izazovi poput malarije.

Za mlade koji razmišljaju o izboru zanimanja, Raškaj preporučuje sinergiju između obrazovnih institucija i poslodavaca. Istraživanja o traženim zanimanjima moraju se pratiti svaka tri mjeseca zbog turbulentnosti tržišta. Njegov glavni savjet je: ne upisivati zanimanja kojih već ima puno na tržištu, poput pravnika, ekonomista ili novinara.

“Treba upisivati zapravo zanimanja koja su dobro plaćena, tražena, na to mislim i na neka zanimanja koja lagano izumiru, dakle i po neke stolare, dakle u turbulentnoj industriji, dakle metalna industrija. Sve je manje zanata i zanatlija, a tu imate zaista jedan veliki biznis i nepresušan izvor zarade, jer evo ja znam dosta brojnih električara koji se vraćaju iz EU i rade ovdje na prostoru Bosne i Hercegovine i kada ih pitate evo da biste prihvatili jedan posao u Hercegovini ili negdje u drugom diou Bosne i Hercegovine kaže ja sam pun do sljedeće godine tako da za sve ko hoće da radi i ko je spreman da trudi i se napreduje u Bosne i Hercegovine može jako dobro živjeti ali opet kažem treba upisati zanimanja koja su dobro plaćena i tražena.”

Raškaj također naglašava potrebu za povećanjem kvota za strane radnike, jer trenutne nisu dovoljne, posebno u turističkoj sezoni.

Poskupljenje električne energije, koje se očekuje, dodatno će opteretiti privredu. Iako je potražnja za strujom velika, a problemi s proizvodnjom evidentni, Raškaj ponovno ističe potrebu za intervencijom vlasti. Subvencije i stimulansi kompanijama su ključni za održavanje stabilnosti tržišta i poslovanja u BiH.