Danas se navršava punih osam decenija od pobjede nas fašizmom. Devetog maja 1945. godine nacistička Njemačka potpisala je kapitulaciju u Drugom svjetskom ratu. Vladimir Đuran u Narodnooslobodilački rat (NOR) otišao je kao četrnaestogodišnjak. Iako ove godine puni 98, sjećanja ne blijede. Danas je počasni predsjednik SUBNOR-a Banjaluka.
ADVERTISEMENT
"U odnosu na vrijeme i moje godine, sjećam se maltene svega. Te 1941. godine, morali smo pobjeći. Sela su popaljena i opljačkana, a mi smo iz Livna bježali prema Grahovu. I danas je tu zemlja, livada i kuća, samo je kuća zapaljena. Ostale su zidine i tu niko ne živi", kazao je Đuran.
Naglašava veliku želju za slobodom koja se tada začela. Na ratištu je, prisjeća se, zajedno sa članovima svoje porodice i saborcima, bio goloruk, bez oružja.
"Imali samo sedam pušaka. Svi smo bili goloruki, samo sa vilama i roguljama, toga se sjećam. Bio sam mlad, tada mi je bila negdje 14. godina. Kada smo bježali, ja sam uvijek bio uz ćaću. Dok je ćaća bio na ratištu, ja sam bio uz pekaru. Ložio sam vatru, kupio drva i gulio krompir. To je bila moja pomoć, koju smo nosili na položaj", opisuje Đuran.
Njegovanje kulture sjećanja i antifašizma i dalje je obaveza. Prema fašizmu ne treba biti popustljiv, kaže Đuran.
"Po mom mišljenju, ne treba se dati fašizmu. Moramo se boriti protiv njega. Još je fašizam tu, treba ga još goniti", poručio je.
Borba protiv izdajica je, kaže, jedna od bitaka u borbi za opstanak.
Poslao je važnu poruku za mlađe naraštaje.
"Moja poruka bi bila da se mladi naraštaji pridržavaju iskrenih ljudskih osobina i da ne budu izdajnici svog naroda. Da ljudski i pošteno brane svoje ime i poštenje, tada će biti bolje za sve", poručuje Đuran.