Nemamo više srednju klasu! Ova tvrdnja često se mogla čuti u periodu ekonomske i društvene tranzicije koji je nastupio devedesetih godina u zemljama bivše Jugoslavije, a još ne znamo da li se ta tranzicija završila i kako.
ADVERTISEMENT
Nekada, u vrijeme socijalističkog ekonomskog sistema, vole da se prisjete pripadnici nekadašnje radničke klase, srednja klasa bila je temeljna društvena grupacija kojoj su pripadale porodice sa dovoljno sredstava za život lišen osnovih egzistencijalnih briga, za život dostojan čovjeka.
Na šta se odnosi ta ekonomska fraza "srednja klasa" i ko tačno predstavlja ovu grupu stanovništva u jednoj zemlji?
Ekonomista iz Banjaluke Miloš Grujić kaže da statistički u BiH imamo srednju klasu. "Đavo" je u detaljima kao i uvijek, jer statistika nešto pokazuje, ali ne otkriva sve i ne postoji jedna, univerzalna, definicija srednje klase već više metodologija po kojima se utvrđuju pragovi u prihodima koji ukazuju da određena porodica pripada ovoj klasi.
"Prema metodologiji koju u svojim istraživanjima primjenjuje Svjetska banka, porodica iz srednje klase ima od 75 do 125 posto medijane primanja domaćinstva. Prema statistici imamo veliki broj ljudi sa dohotkom oko medijalnog (srednjeg). To se smatra srednjom klasom po američkom shvatanju. Imamo, čak i veliki broj ljudi čiji dohodak je dvostruko veći od medijalnog. Statistički, imamo srednju klasu. Međutim, u odnosu na shvatanje do rata promijenio se sastav srednje klase. Za razliku od socijalizma u kojem se profesori, inženjeri i administrativni radnici činili najveći dio srednje klase, danas je srednja klasa heterogenija".
Ko pripada srednjoj klasi?
Grujić kaže da u srednju klasu spadaju naši sugrađani koji, uz medijalnu platu, imaju i siguran i stabilan posao. To su uglavnom pozicije u javnom sektoru ili boljem dijelu privatnog sektora kao što su finansijske institucije, strane i IT kompanije i velika preduzeća.
"Istini za volju, u javnom sektoru rade i zaposleni koji ostvaruju ispod prosječne plate ali ipak imaju određenu vrstu sigurnosti", primjećuje naš sagovornik.
Po prosječnoj računici, pretpostavlja se da porodice iz srednje klase mogu da priušte ljetovanje i zimovanje jednom godišnje. Te porodice posjeduju životno osiguranje, određen iznos štednje ili ulaganja, automobil, a djeca im često pohađaju plaćene aktivnosti. Povremeni izlazak u pozorište, restoran ili trošenje na kulturu, zabavu ili druga zadovoljstva, se podrazumijevaju.
"U ovom smislu veliki broj ljudi je na rubu srednje klase jer bi im iznenadni kvar na automobilu, neplanirani zahvat kod zubara ili kvar u domaćinstvu narušio planove i naveo ih na ulazak u minus ili zaduženje. Pravo pitanje je koliko nas ima nezavisnost. Veliki broj ljudi će svrstati sebe u ovu klasu, ali činjenica je da svako treće domaćinstvo ne može da priušti neočekivani trošak od 300 maraka", napominje ekonomski stručnjak.
Većinu novca trošimo na hranu
Grujić objašnjava da prema ekonomskim parametrima, u srednju klasu ne može da se svrsta građanin koji na potrošačku korpu izdvaja veći dio primanja. To je upravo slučaj u BiH, nezavisno od entiteta ili regije. Ekonomska nestabilnost, inflacija i rastući troškovi života, erodirali su kupovnu moć i finansijsku sigurnost prosječne porodice.
"S obzirom na to da upravo hrana čini više od 45 odsto troškova prosječnog domaćinstva, čini se da čak ni plata blizu republičkog prosjeka (oko 1.400 KM u RS) nije dovoljna da bi radnik koji je zarađuje mogao da se lagodno osjeća kao pripadnik srednje klase. Stoga je jasno da su parametri za određivanje staleža drugačiji kod nas u odnosu na ostatak planete. Nama je, zbog lošeg životnog standarda, normalno da skoro pola zarade trošimo na hranu", zaključuje Grujić
Od društvene klase do potrošača
Sociolog Mirjana Čeko smatra da srednja klasa danas više ne postoji na način na koji smo je poznavali.
"Nekada je to bila stabilna, obrazovana grupa ljudi koja je imala ulogu u razvoju društva. Danas je ta klasa svedena na potrošače. Ljude više ne definiše profesija, već to koliko troše i šta mogu da kupe."
Uviđa da je kapitalizam postao surov i da vrijednost pojedinca mjeri samo kroz potrošnju. "Ako ne učestvuješ u tom krugu kupovine, sistem za tebe nema mjesta," primjećuje Čeko.
"Bez srednje klase društvo gubi ravnotežu. Nema ko da drži sistem stabilnim. Ostaju samo oni koji jedva preživljavaju i oni koji ih gledaju odozgo, sa sigurne distance," zaključuje.
Svjetska banka klasifikuje BiH kao zemlju sa višim srednjim prihodima, sa BDP-om po glavi stanovnika od oko 7.000-8.000 dolara u posljednjih nekoliko godina, zavisno od kursa i prilagođavanja. Ova klasifikacija sugeriše da je dio stanovništva postigao nivoe prihoda koji se obično povezuju sa srednjom klasom, ali ne nužno na nivou bogatstva u zemljama sa visokim dohotkom.
Izvještaji Svjetske banke, kao što su "Western Balkans Regular Economic Report" naglašavaju da je BiH napravila značajne korake prelazeći iz statusa zemlje sa niskim prihodima u status viših srednjih prihoda. Međutim, oko 15% stanovništva živi ispod nacionalne granice siromaštva, a mnoga domaćinstva žive iznad ove granice, ali u ekonomskoj nesigurnosti. Mnogi se oslanjaju na neformalni rad (sivu zonu), doznake iz inostranstva ili socijalne transfere.
Siromaštvo je veće u ruralnim područjima za razliku od urbanih centara kao što su Sarajevo, Banjaluka, Mostar i drugi veći gradovi gdje je srednja klasa vidljivija i gdje su razvijeni trgovina, usluge i javni sektor.