Sigurnost hrane u Bosni i Hercegovini je tema koja se tiče svakog građanina – od polica supermarketa do tanjira. Iako postoji niz institucija koje provjeravaju ispravnost namirnica, izazovi su brojni – od neusklađenih zakona sa standardima EU, preko laboratorijskih kapaciteta, do nedostatka kontinuirane edukacije.
ADVERTISEMENT
O tome kako funkcioniše sistem kontrole hrane u BiH, razgovarali smo sa Saninom Tankovićem, direktorom Agencije za sigurnost hrane BiH, koji naglašava da je najvažnije zaštititi zdravlje građana, a tek potom razmišljati o izvozu.
Hrana u Bosni i Hercegovini, prema riječima Tankovića, ne može se proglasiti stopostotno sigurnom, ali cilj Agencije i ostalih nadležnih tijela je da rizik svedu na minimum. BiH već godinama nastoji harmonizovati svoje propise sa legislativom Evropske unije, što je neophodno i za članstvo i za izvoz.
"Rizik uvijek postoji, ali što je taj rizik manji – to je bolje", kaže Tanković.
Povlačenja proizvoda sa tržišta
Kako navodi, trgovina sa EU već sada nameće obavezu poštivanja određenih propisa. Međutim, evropska pravna regulativa je, kako kaže, "pokretna meta" – svakodnevno se mijenja, što dodatno otežava usklađivanje.
Sistem kontrole kvalitete hrane u BiH čini više nivoa: Agencija za sigurnost hrane, Ured za veterinarstvo, entitetska ministarstva, kao i inspektori na kantonalnom i općinskom nivou. Agencija je i kontakt tačka za sistem brzog uzbunjivanja, što znači da sve informacije o potencijalno opasnim proizvodima brzo dolaze do nadležnih.
"Samo prošle godine bilo je 35 slučajeva povlačenja proizvoda sa tržišta", ističe Tanković, dodajući da je jedan od incidenata uključivao kruške iz BiH u kojima su u Hrvatskoj otkrivene nedozvoljene količine pesticida.
U BiH je količina tog pesticida bila dozvoljena, što dodatno ilustruje važnost usklađivanja sa EU normama kako bi se zaštitilo zdravlje domaćih potrošača.
Opasnosti u hrani mogu biti fizičke (poput stranih tijela), hemijske (kao što su pesticidi ili teški metali) i biološke (mikrobi). Dok se fizičke nečistoće najlakše otkriju i odstrane, hemijske i biološke prijetnje često imaju dugoročne posljedice.
50 laboratorija koje se bave analizom hrane
"Najopasnije su one koje nas truju postepeno, pa nakon 10-15 godina mogu izazvati neizlječive bolesti", upozorava Tanković.
U BiH postoji oko 50 laboratorija koje se bave analizom hrane, ali su resursi raspršeni. Umjesto formiranja jedne centralizirane laboratorije – što bi bilo izuzetno skupo – razmatra se umrežavanje postojećih kapaciteta. Ipak, ni najbolja oprema ne može nadomjestiti nedostatak znanja.
"Edukacija je permanentan proces koji treba da uključuje sve – od zakonodavaca, preko inspektora do potrošača", ističe Tanković.
Jesmo li spremni za izvoz
Nedavno je organizovana edukacija za 70 veterinarskih inspektora, a privatni sektor je, u saradnji sa državom, razvio softver koji pomaže u kontroli mljekarske industrije.Hrana u BiH prolazi kroz brojne kontrole, ali sistem i dalje ima prostora za poboljšanje – prvenstveno u zakonodavnom usklađivanju, boljoj organizaciji laboratorija i stalnoj edukaciji svih učesnika u lancu sigurnosti hrane. Iako izazovi ostaju, primjeri dobre prakse pokazuju da saradnja javnog i privatnog sektora daje rezultate.
"Kad obezbijedimo da je hrana u BiH sigurna za nas i našu djecu, onda smo spremni i za izvoz", zaključuje Sanin Tanković.