Ukrajinci su se na područje Bosne i Hercegovine doselili u 19. vijeku i više od 130 godina, njeguju tradiciju i običaje. Kulturno-prosvjetno udruženje Ukrajiaca iz Banjaluke jedno je od najstarijih i najbrojnjih udruženja na području grada, koje naredne godine obilježava 60 godina postojanja.
ADVERTISEMENT
Koje običaje njeguju Ukrajinci, koliko im je važna tradicija, ali i o njihovom položaju u društvu za EuroNews BiH govorila je Sunčica Laguza sekretarka Udurženja.
Koliko je Banjaluka otvorena i senzibilna prema Ukrajincima kao nacionalnoj manjini, kaže:
"Kulturno prosvjetno udruženje "Taras Ševčenko" je od 1966. godine veoma aktivno i jako priznato. Učestvovalo je na brojnim manifestacijama širom Bosne i Hercegovine. Okitilo se brojnim prizanjima, zanimljiv je podatak da je učestvovalo na Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu. U oblasti kulture i tradicije mnogo su doprinijeli gradu. Banjaluka je otvorena prema Ukrajicima. Uvijek se jako lijepo gledalo na Ukrajince u Banjaluci, Republici Srpskoj ali i cijeloj BiH. Atmosfera je oduvijek bila pozitivna, svi vole Ukrajince."
Prije Drugog svjetskog rata na području BiH živjelo je oko 12.000 Ukrajinaca, 1992. taj broj iznosio je oko 7.500, danas je mnogo manji.
"Mi procjenjujemo da je je danas taj broj oko 3.500 s obzirom na to da se jedan broj ljudi vratio iz Ukrajine," navela je ona.
U Republici Srpskoj najviše su naseljeni na području Prnjavora, Banjaluke kao i selu Devetina kod Laktaša.
"Ukrajinci su se doseljavali najviše u okolinu Banjaluke, najviše ih ima u Hrvaćanima i Devetini. Uglavnom su to oko 98 odsto grkokatolici dok je oko dva odsto pravoslavaca. Imamo divne odnose i sa ostalim parohijama drugih vjeroispovijesti," pojasnila je sekretarka Kulturno-prosvjetnog udruženje Ukrajiaca "Taras Sevčenko".
Ukrajinci šire ruke prema svima
Ukrajinici su, kaže, narod koji je široko otvoren prema svima.
"Nikada nismo imali nikakvih problema što se tiče života, pa ni sada kada je situacija u Ukrajini takva kakva jeste," tvrdi Laguza.
Banjaluka je jedan od rijetkih gradova koji ima i grkokatoličku crkvu, smještenu u samom centru grada, poznatiju kao "Plava crkva".
"Crkva Hrista Carja je još uvijek u izgradnji i da nije ovakva politička situacija vjerovatno bi do sada bila završena. Mi se nadamo da će uskoro i biti. Na neki način tamo se svi okupljamo. Udruženje 'Taras Ševčenko' blisko sarađuje sa ukrajinskom crkvom. Kada kažem naša parohija, mi imamo jednu specifičnu situaciju da su se Ukrajinci miješali i sa drugim narodima ali su uspjeli sačuvati sebe, svoju tradiciju i kulturu. Moja porodica je takva. Ja sam Srpkinja, pravoslavka koja je udata za Ukrajinca grkokatolika. Od prvog dana poštujem sve što je u vezi sa njegovom vjerom kao i on za moju," pojasnila je ona.
Mnogo porodica ima, kaže, koje i danas žive u takvim zajednicama.
Poštuj tuđe, voli svoje
"Postoji jedno veliko poštovanje. Među nama je jako lijepa atmosefara i na taj način odgajamo i djecu, poštujemo sve ali poštujemo i čuvamo ukrajinsko svi zajedno," ističe Laguza.
Kada je riječ o tradiciji, pitali smo koje konkretno običaje njeguju?
"Božić i Uskrs su praznici koje svaka kuća obiježava u punom sjaju ali postoji i praznik Hrista Carja koji se obilježava posljednji vikend u oktobru, kada banjalučka parohija slavi. Svi slave u svojim kućama i na taj dan odlazi se u crkvu. To je za nas nešto najbitnije. Međutim, poštujemo mi i slave drugih parohija. Npr. Devetina obilježava Gospojinu ali važno je reći da svaka parohija ima svoju slavu," kaže Laguza.
Sunčica Laguza (Izvor: Ustupljena fotografija)
Jezik, tradicija i običaji
Ova nacionalna manjina na području BiH, trudi se da njeguje ukrajinski jezik.
"Sad radimo na tome da ostvarimo saradnju sa Ukrajincima koji su se tokom ovog rata doselili u Banjaluku i Republiku Srpsku. Imamo kontakt i sa Crnom Gorom. U Budvi i Tivtu ima dosta Ukrajinaca. Ove godine planiramo da organizujemo veliki skup kako bismo se okupili i obišli naše parohije, kako bi nam oni donijeli nešto više u vezi sa jezikom i kulturom, jer dosta se toga i promijenilo. Jezik se dosta očuvao ali dijelom i razvodnio. Moramo se okrenuti ka tome da više pažnje posvetimo jeziku," poručila je ona.
Većina ukrajinskih porodica i danas posjeduje makar jednu narodnu nošnju ili komad garderobe.
"Putovalo se dosta po Ukrajini ako ništa imamo bar po košulju, jer je tradicija da se oblače vezene košulje," pojasnila je.
Taras Ševčeno velikan ukrajinske kulture
U selu Devetina održava se Međunarodni festival na kojem se okupljaju Ukrajinici iz zemalja okruženja u sklopu kojeg je jedno veče posvećeno Tarasu Ševčenku.
"Svaki put obilježavamo njegovo postojanje i njegov lik i djelo jer on je bio veliki. Imamo i ukrajinski bal koji se obično održava tokom novembra prije početka posta. Nikada se ništa ne dešava za vrijeme posta, to je strogo pravilo koje poštujemo. Tada se okupi veći broj Ukrajinaca gdje uz tradicionlane običaje, hranu i muziku obilježimo kraj godine i razmijenimo iskustva," opisala je Laguza.
Za muziku ovog naroda, kaže se, da je izuzetno temperamentna. Pitali smo da li je to istina?
"Jeste, je sam se zaljubila u Ukrajinca i ukrajinsku muziku. Niko ne može da joj odoli, ona je ta koja nas nosi i doprinosi atmosferi," dodaje ona.
Sunčica Laguza (Izvor: Ustupljena fotografija)
Piroga kraljica ukrajinske kuhinje
Jedno od najpoznatijih ukrajinskih jela je piroga, ali izdvaja i specifičnu gustu čorbu koja se zove boršč.
"Napravili smo i jedan kuvar, koji je jako lijep. Mnogo sam radila na njemu, međutim nismo imali sredstava da ga izdamo. Imali smo promociju tog kuvara u kojem možete vidjeti brojna ukrajinska stara jela i recepte," naglasila je Laguza.
Koliko se omladina trudi sa sačuva običaje od zaborava, kaže, najviše se vidi tokom vjenčanja, kada se ističe ukrajinska zastava dok se obavezno ceremonija vjenčanja obavlja u crkvi.
"To nam je jako bitno. Mi smo ženili sina i dio ukrajinske tradicije smo unijeli u tu svadbu. Ne previše ali toliko da se zna, bilo je prelijepo," ponosno kaže Laguza.
Ističe kako su gosti bili oduševljeni jer su mladenci u salu ušli uz ukrajinsku muziku, i upravo je taj običaj, prema njenim riječima, ostavio najviše utisaka.
Naredne godine u planu joj je, kaže, da jedan orkestar iz Harkova dovede u Banjaluku jer, kako kaže, sa tim udruženjem ima jako dobru saradnju.
S obzirom na trenutnu situaciju u Ukrajini, kontakt sa brojnom rodbinom i prijateljima održavaju zahvaljujući društvenim mrežama,