Sarajevo je 1984. godine disalo jednim plućima, kucalo jednim srcem, građani su govorili jednim glasom.
ADVERTISEMENT
Na današnji dan obilježava se 41. godišnjica otvaranja 14. Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu.
Sarajevo je od 8. do 19. februara 1984. godine bilo centar svijeta, a cijela bivša Jugoslavija učestvovala je u organizaciji Olimpijade.
Skijališta, staze, naselja, hoteli...
Pripreme za Igre tekle su ubrzano, a grad je postao veliko gradilište. Rezultat je bio impresivan. Za nepune tri godine sagrađena su naselja za novinare i sportaše Dobrinja i Mojmilo, sportski kompleks Zetra s olimpijskom dvoranom i stadionom za brzo klizanje, dograđena je dvorana Skenderija, rekonstruiran stadion Koševo, a na Marijin Dvoru nikao je jedan od najluksuznijih hotela Holiday Inn.
Na planinama je izgrađeno pet skakaonica, jedanaest ski liftova za prijevoz 18.300 skijaša na sat, staze za alpske discipline, staze za biatlon, bob staza i staza za sanjkanje na Trebeviću, na planinama novi hoteli Košuta, Vučko, Bistrica, 45 kilometara asfaltirana puta do borilišta, novi aerodrom, adaptirana zgrada RTV-a...
Grad je bio u novom ruhu, atmosfera je bila čudesna, sve je blistalo, nije bilo papirića na ulici, fasade kao u bajci, domaćini uzbuđeni, sretni i ljubazni. Sve je bilo u znaku pahuljica i Vučka, maskote Igara. Sarajevo je bilo spremno na to da postane centar svijeta.
Cijeli grad ustao je na noge
Samo dan prije otvorenja 14. zimskih olimpijskih igara u Sarajevu bilo je toplo vrijeme. Snijeg koji su svi priželjkivali, nije pao, ljudi su u sebi govorili: "Propast će Igre." No, u noći sa 7. na 8. februar snijeg je zatrpao Sarajevo i okolne planine. Ipak, sat pred zvaničnog početka Igara, sve je bilo očišćeno i spremno za taj veličanstveni događaj, piše Historija.ba.
Pripremanje staza za skijanje (Izvor: Historija.ba)
Cijeli grad ustao je na noge. Čistili su apsolutno svi, od gimnazijalaca do vojske. Svi su bili sretni, jer je upravo snijeg bio najpotrebniji. Vojska je cijelu noć radila na Bjelašnici i Jahorini, sa skijama na nogama pripremala steze. Hiljade ruku građana Sarajeva čistilo je snijeg i niko se nije bunio, jer su svi živjeli svoju zimsku bajku, za koju se grad spremao nekoliko godina.
Na izgradnji objekata bila su angažovana preduzeća iz Bosne i Hercegovine, ali i cijele Jugoslavije. Istovremeno svaka od RTV kuća iz republika bivše Jugoslavije, od Ljubljane, do Prištine i Skoplja imala je po jedno borilište koje je pokrivala. Sarajevo je tada proživljavalo razvoj u svim sferama i stvorena je pozitivna društvena klima.
Zimske olimpijske igre održane u Sarajevu ukupno su koštale 141.647.000 dolara, a završene su sa suficitom od 12.000.000 dolara, te su bile prve Olimpijske igre završene sa suficitom. Sve prethodne su imale dugove i mnogi gradovi su imali poteškoće da pokriju troškove.
Sarajevske igre su po mnogo čemu tada bile rekordne. To su bile prve igre na kojima nije bilo bojkota sjevernoatlantskog niti varšavskog pakta, bile su rekordne po broju zemalja učesnika.
Olimpijski plamen
Otvaranje igara pratilo je 60 hiljada Sarajlija na stadionu Koševo i oko dvije milijarde ljudi putem TV-a. Radio i televizija mjesecima unaprijed su pripremali građane za veliki događaj.
Olimpijski plamen tačno u 15:44 sati na stadionu Koševo zapalila je tada najbolja jugoslavenska klizačica Sanda Dubravčić.
Oni koji su u to vrijeme bili u gradu, svjedočili su nevjerovatnoj energiji i povezanosti građana. Svjetski mediji brujali su o svečarskoj atmosferi u Sarajevu. Mnogi učesnici Olimpijade opisivali su Sarajevo kao „savršeno mjesto uz veliku kulturnu različitost, ali ipak ,svi su bili jedinstveni“, izjavio je jednom prilikom Skot Hamilton (Scott), dobitnik zlatne medalje.
Sličnog mišljenja bila je i Katarina Vit (Vitt), također dobitnica zlatne medalje.
"Vidjela sam ljude različite boje i vjere, sve je bilo puno života", izjavila je ona.
Osim sveopćeg oduševljena i domaćina i gostiju, Olimpijske igre u Sarajevu obilježio je i zlatni britanski par Džejn Torvil (Jayne Torvill) i Kristofer Din (Cristopher Dean) u konkurenciji umjetničkog klizanja, koji su zadivili svijet otplesavši Ravelov "Bolero". Oboje su nakon toga izjavili kako je "Bolero" specijalan za njih te kako su u srcima osjetili da su to njihove olimpijske igre.
Sjećamo se i Vučka
U pamćenju je mnogima sigurno ostao Vučko, omiljena maskotu ove sportske manifestacije čiji je tvorac bio slovenski crtač Jože Trobec.
Maskota je bila vuk, s crvenim šalom oko vrata (na koji se poslije dodao simbol sarajevske olimpijade), a prsti desne ruke formirali su simbol pobjede, slovo „V“.
Maskota Vučko (Izvor: Historija.ba)
Vučko, jedna od najsimpatičnijih olimpijskih maskota ikada, u finalu je pobijedio vjevericu, jagnje, divokozu, bodljikavo prase i grudvu snijega, a odabrali su ga čitaoci jugoslavenskih novina.
Namjera je bila simbolično predstaviti želju ljudi da se sprijatelje sa životinjama: Međunarodni olimpijski komitet naveo je kako se u tome uspjelo jer, nakon sarajevskog Vučka, „vuk u očima ljudi više nije bila samo zastrašujuća i krvoločna životinja“.
"Doviđenja, drago Sarajevo"
Porukom "Doviđenja, drago Sarajevo", koju je 19. februara 1984. predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Juan Antonio Samaranch izrekao na zatvaranju Zimskih olimpijskih igara, završila je bajka građana Sarajeva.
To su bile prve Olimpijske igre u mandatu Samarancha, koji je do kraja života ostao prijatelj Sarajeva. Vezu je dokazao kad je osam godina poslije u vihoru rata došao u opkoljeni grad i sa suzama u očima gledao zapaljenu Zetru.
Tada je obećao da će je MOO obnoviti čim to bude moguće. Obećanje je ispunio, a Zetra danas nosi njegovo ime.
