ADVERTISEMENT

Iako se pranje ruku često smatra osnovnim korakom osobne higijene i prevencije širenja bolesti, podaci otkrivaju velike razlike među europskim zemljama u učestalosti pranja ruku i općem shvaćanju važnosti ove prakse.

Bosna i Hercegovina prednjači s 96 posto građana koji redovito peru ruke, a Hrvatska je sa 70 posto u sredini.

Prema istraživanju, Bosna i Hercegovina prednjači s 96 posto građana koji redovito peru ruke sapunom nakon korištenja toaleta, što je najviši postotak u Evropi. Odmah iza nje nalazi se Turska, u kojoj čak 94 posto stanovništva redovito prakticira ovu higijensku naviku. Rumunija, Kosovo* i Portugal dijele jednako visok rezultat od 85 posto, dok u Srbiji ruke pere 83 posto ljudi.

S druge strane, Nizozemska bilježi najniži postotak, u toj zemlji samo polovina stanovništva pere ruke nakon toaleta, što je izazvalo iznenađenje s obzirom na opću razvijenost zemlje.

Francuska i Španija također imaju niske rezultate, s oko 38 posto, odnosno 39 posto stanovnika koji ne peru ruke redovito, piše Večernji list.

Hrvatska se nalazi u sredini ljestvice, sa 70 posto stanovnika koji peru ruke nakon korištenja toaleta. Iako je ovaj rezultat solidan, postoji prostor za poboljšanje, osobito u sklopu javnih kampanja i edukacije o važnosti higijene ruku. Pravilno pranje ruku dokazano smanjuje rizik od širenja mnogih zaraznih bolesti, uključujući proljev, respiratorne infekcije i gripu.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) ističe da je pranje ruku sapunom jedna od najučinkovitijih mjera prevencije bolesti, čime se rizik od respiratornih infekcija može smanjiti za 20 posto, a rizik od proljeva i do 50 posto.

Historija pranja ruku kao higijenske mjere seže u 19. stoljeće. Mađarski doktor Ignaz Semmelweis prvi je uočio povezanost između higijene ruku i smanjenja smrtnosti u rodilištima. Njegov rad, iako u početku ignoriran, postavio je temelje za savremene higijenske standarde. Danas se pranje ruku smatra osnovnim javnozdravstvenim alatom, no istraživanja pokazuju da svijest o važnosti ove navike i dalje nije jednaka u svim dijelovima svijeta.

Jedan od ključnih faktora koji utječe na higijenske navike je dostupnost vode i sapuna. Iako su higijenski resursi široko dostupni u Evropi, razlike u stopama pranja ruku ukazuju na važnost obrazovanja i kulturnih normi. Na primjer, zapadnoevropske zemlje poput Francuske i Nizozemske imaju niže stope pranja ruku unatoč visokom životnom standardu, dok istočnoevropske zemlje poput Srbije i Bosne i Hercegovine bilježe znatno više stope.

Pranje ruku ima velik utjecaj na globalno zdravlje. UNICEF procjenjuje da bi redovito pranje ruku sapunom moglo spriječiti smrt 1,5 miliona djece godišnje od bolesti povezanih s lošom higijenom.

Zanimljivo je da pandemija COVID-19 nije samo osvijestila važnost ove navike, već je dovela i do znatnog povećanja njezine učestalosti. Istraživanja su pokazala da je u prvim mjesecima pandemije zabilježen porast higijenskih praksi, uključujući pranje ruku, u mnogim zemljama. Međutim, nakon povratka u rutinu, mnoge su zemlje zabilježile pad pridržavanja ove prakse.

Hrvatska, sa svojih 70 posto, i dalje se suočava s izazovima u podizanju svijesti o higijenskim praksama. Javnozdravstvene kampanje, osobito usmjerene na mlađe generacije, mogu igrati ključnu ulogu u povećanju tog postotka. Korištenje tehnologije, poput mobilnih aplikacija koje podsjećaju na pranje ruku, ili uvođenje senzora u javne prostore može dodatno pomoći u promoviranju higijenskih standarda, piše Večernji list.