Pisma su upućena državnom sekretaru Marcu Rubiju, ministru finansija Scottu Bessentu i državnom tužiocu Toddu Blancheu, kao i predsjedavajućim i vodećim članovima tri odbora u Senatu i Predstavničkom domu Kongresa SAD-a (za pravosuđe, vanjske poslove i finansije/bankarstvo).

Odluka Ustavnog suda BiH kao osnov za reakciju Vašingtona

U središtu svih dopisa nalazi se odluka Ustavnog suda BiH (U-10/26), koja je priložena uz svako pismo. Odluka se odnosi na ugovor o lobiranju koji je Predstavništvo RS u Beču sklopilo s kanadskom firmom Dickens & Madson, a među čijim je ciljevima izričito navedena nezavisnost Republike Srpske.

Konaković u pismima naglašava tri ključna zaključka Ustavnog suda BiH:

Zabrana finansiranja: Javna sredstva RS ne mogu se koristiti za lobiranje čiji su ciljevi suprotni Ustavu BiH ili obavezujućim odlukama bh. institucija.

Obustava plaćanja: Sud je zabranio daljnje isplate po spornom ugovoru i tu zabranu proširio na sve slične aranžmane.

Nema prava na secesiju: Ponovljeno je da Republika Srpska nema suverenitet niti pravo na odvajanje od BiH.

Ministar upozorava američke zvanične krugove da ova odluka nadilazi jedan ugovor i otvara pitanje svrhe drugih lobističkih aranžmana koje RS finansira u SAD.

Zahtjevi prema Rubiju, Ministarstvu finansija i Ministarstvu pravde SAD

Pismo Rubiju jedino se bavi i energetikom. Konaković podsjeća da je 24. februara 2026. godine, na poziv Vijeća za energetsku dominaciju SAD-a, učestvovao na Transatlantskom samitu o sigurnosti snabdijevanja gasom u Vašingtonu. Domaćini su bili ministar unutrašnjih poslova Doug Burgum i ministar energetike Chris Wright. BiH se tada pridružila zajedničkoj izjavi o sigurnosti snabdijevanja gasom u Centralnoj i Istočnoj Evropi.

Ministar navodi da je Južna plinska interkonekcija s Hrvatskom najvažniji praktični izraz tog strateškog smjera. Kao suprotnost tome izdvaja Dodikovu najavu od 10. oktobra da vlasti RS namjeravaju oživjeti planove za novi gasovod kroz Srbiju, namijenjen isključivo ruskom gasu. Prema Konakoviću, to bi zadržalo ili produbilo ovisnost BiH o ruskoj energiji upravo kada je saradnja sa SAD usmjerena na diverzifikaciju.

Od Rubija traži da SAD posebnu pažnju posvete korištenju novca RS za lobiranje u Americi, posebno kada bi te aktivnosti mogle služiti ciljevima suprotnim ustavnom poretku BiH ili interesima struktura bliskih Moskvi.

Od ministra finansija Scotta Bessenta traži se da Ured za kontrolu strane imovine (OFAC) ispita da li Dodik i povezana lica ispunjavaju uslove za sankcije prema članu 8335 Američkog zakona o odobrenju nacionalne odbrane (NDAA) za 2026. godinu, kao i prema važećim izvršnim naredbama za Zapadni Balkan. Konaković ističe da odluka Ustavnog suda BiH predstavlja formalnu potvrdu da je javni novac korišten za ciljeve usmjerene protiv ustavnog poretka BiH.

Državnom tužiocu Toddu Blancheu upućen je poziv da Odjel za registraciju stranih agenata (FARA) pri Ministarstvu pravde SAD-a provjeri tačnost prijava i obim aktivnosti firmi koje angažuje RS, poput kompanije Continental Strategy LLC. U pismima se pominju i nedavni medijski izvještaji o angažmanu američkih konsultanta Chrisa LaCivite i Jamesa Blaira, uz napomenu da BiH poštuje nezavisnost američkog pravosuđa i ne prejudicira ishod eventualnih provjera.

Energetska ovisnost i uloga Kongresa

U pismu državnom sekretaru Marcu Rubiju, Konaković se osvrnuo i na pitanje energetske sigurnosti. Podsjetio je na opredijeljenost BiH za projekat Južne plinske interkonekcije s Hrvatskom, suprotstavljajući to najavama oživljavanja projekata novog gasovoda kroz Srbiju radi isključivog uvoza ruskog gasa, što bi, prema njegovim riječima, dodatno produbilo ovisnost o Moskvi.

Pisma upućena članovima Kongresa prilagođena su nadležnostima pojedinih odbora. Od Odbora za pravosuđe, vanjske poslove i bankarstvo/finansijske usluge traži se da u okviru svojih nadzornih funkcija prate rad Ministarstva pravde i OFAC-a u vezi s finansijskim tokovima i političkim uticajem iz RS.

Sva pisma zaključuju se podsjećanjem na višedecenijsko strateško partnerstvo BiH i Sjedinjenih Američkih Država, uz isticanje ključne uloge američkog vođstva u postizanju Dejtonskog mirovnog sporazuma.