ADVERTISEMENT

Odgovarajući na pitanje poslanika PDP-a Milanka Mihajilice o odluci Sabora da po hitnom postupku usvoji zakon kojim se omogućava odlaganje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane „Krško“ na lokaciji Čerkezovac na Trgovskoj gori, Vipotnik je poručio da institucije Republike Srpske i BiH imaju spreman odgovor.

"Nisam iznenađen što je Hrvatska usvojila sporni zakon, ali imamo spreman odgovor", rekao je Vipotnik.

On je naglasio da je Trgovska gora izabrana političkom odlukom, bez uvažavanja mišljenja struke, naučne zajednice i pravnih standarda, te dodao da se i tokom rasprave u Hrvatskoj moglo vidjeti da dio tamošnje javnosti i političkih aktera ne podržava takvo rješenje.

Vipotnik je najavio da je u toku završna faza dostavljanja kompletne dokumentacije prema međunarodnim konvencijama i protokolima koji se vode u Ženevi.

"U završnoj smo fazi dostavljanja setova dokumentacije prema konvenciji i protokolu u Ženevi. U maju 2026. nas očekuje sučeljavanje sa hrvatskom stranom, a ono je rezultat svih dosadašnjih protivljenja i argumenata koje smo prikupili", rekao je Vipotnik.

Poslanik Milanko Mihajilica ocijenio je da reagovanje Republike Srpske mora biti znatno odlučnije, podsjetivši na izjavu hrvatskog premijera Andreja Plenkovića da je BiH u potpunosti informisana o ovom slučaju.

"Ili Plenković obmanjuje BiH ili neko iz BiH obmanjuje javnost i prećutkuje ono što zna", rekao je Mihajilica, zatraživši da Vlada RS inicira sjednicu Predsjedništva BiH, a potom i Savjeta ministara BiH posvećenu isključivo Trgovskoj gori.

On je predložio i da se obezbijede sredstva za referendum u Novom Gradu, kako bi se građani u slivu rijeke Une izjasnili o namjeri Hrvatske da u neposrednoj blizini granice gradi odlagalište radioaktivnog otpada.

Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska potpisnice su Konvencije o procjeni uticaja na okolinu preko državnih granica (ESPOO), što u BiH vide kao ključni pravni osnov za osporavanje zakona koji je donio Hrvatski sabor.

ESPOO je međunarodni sporazum koji obavezuje države da procijene uticaj velikih projekata na životnu sredinu kada oni mogu imati posljedice preko državnih granica. Usvojena je 1991. godine u finskom gradu Espoo pod okriljem Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija za Evropu (UNECE), a njeni potpisnici su i Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska.

Suština Espoo konvencije je da država koja planira projekat, poput nuklearnih postrojenja ili odlagališta radioaktivnog otpada, mora pravovremeno obavijestiti susjednu državu, omogućiti joj učešće u postupku procjene uticaja na životnu sredinu i razmotriti njene primjedbe prije donošenja konačne odluke.4

U slučaju Trgovske gore, BiH se poziva upravo na Espoo konvenciju jer planirano odlagalište radioaktivnog otpada u Hrvatskoj može imati ozbiljne posljedice po zdravlje ljudi i životnu sredinu u pograničnom području, zbog čega postoji osnov da se zakon i odluke Hrvatske osporavaju pred međunarodnim tijelima u Ženevi.