ADVERTISEMENT

Kako komentarišete izjavu Anje Ljubojević i njenu ostavku na mjesto potpredsjednice Narodne skupštine Republike Srpske? Čuli smo da je govorila o "sporim vozačima", ali i o ranijem oduzimanju vozačke dozvole.

Miletić: Za tu informaciju sam upravo sada čuo kod vas. Mislim da tu postoje dva ili tri konteksta koja bi građanima mogla biti interesantna. Prvo, smatram da je ta dama trebala sama podnijeti ostavku, a ne da na to utiče predsjednik SNSD-a. Čim se to desilo, trebala je, u kontekstu lične odgovornosti, odmah podnijeti ostavku.

Drugo, iz njenih istupa se vidi da očigledno ne poznaje dovoljno propise i Zakon o sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini. To uključuje i njenu raniju izjavu o takozvanim sporim vozačima. Na određenim kategorijama puteva postoje jasno propisana ograničenja, a to je nešto što se uči prilikom polaganja vozačkog ispita.

Treća stvar, po meni i najvažnija, odnosi se na nedavno usvojene izmjene zakona koje tretiraju bahatu vožnju. Očigledno je da je ona jedan od takvih vozača. Ako je pod utjecajem alkohola izazvala saobraćajnu nezgodu, sreća je da u toj situaciji nije stradao neko od nedužnih građana ili prolaznika. Sreća je da je sve završilo bez težih posljedica. Što se tiče odgovornosti za slupano službeno vozilo i drugih okolnosti, to će utvrditi nadležni istražni organi, koji će procijeniti postoji li prekršajna ili krivična odgovornost.

Šta je Dom naroda uradio u ovom trenutku, a šta je morao uraditi, a nije?

Miletić: Moram reći da bi nam za tu temu trebala cijela emisija, ali pokušat ću biti što kraći. Mnogo je toga što nismo uradili, a trebali smo. Moram podsjetiti da je Dom naroda praktično blokiran već punih 14 mjeseci. Ništa se ne radi. To se dešava u koordinaciji između određenih delegata i zastupnika. Koliko se mogu sjetiti, oko 16 sjednica je odgođeno ili prekinuto na potpuno neustavan i nezakonit način, jer pojedini ljudi iz razloga poznatih samo njima ne žele učestvovati u radu Doma naroda.

Ko je odgovoran za nerad Doma naroda?

Miletić: Najveću odgovornost snose delegati iz dvije političke stranke. Njih šest se, uslovno rečeno, smjenjuje u tome ko će prvi napustiti sjednicu. Kada jedni napuste sjednicu, onda to urade i drugi i tako redom.

Posljedice su ozbiljne. Nemamo nikakav napredak na evropskom putu Bosne i Hercegovine. Ne razmatraju se zakoni koji su važni za evropske integracije. Prije svega mislim na Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine, ali i druge zakone koje smo jedva usvojili na prošloj sjednici. Iako su neki kasnije tvrdili da su oni zaslužni za to, činjenica je da tu sjednicu nisu ni organizovali.

Nedavna sjednica obilježena je vašom raspravom s Draganom Čovićem. Između ostalog, rekao je da ste „šesti bošnjački delegat“, a vi ste njemu odgovorili da je kriminalac i falsifikator diplome. Vaš komentar?

Miletić: Prije svega, ja to ne bih nazvao ličnim ili osobnim sukobom. Nemam nikakav lični problem s njim. Do takve vrste komunikacije došlo je nakon što je on u nekoliko navrata otvoreno vrijeđao aktuelnog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda, Željka Komšića.

Upozoravao sam ga, iako nisam njegov advokat, da to ne radi jer je to neprimjereno. Prvo, čovjek nije bio prisutan, a drugo, način na koji se obraća s govornice, po mom mišljenju, širi vjersku i nacionalnu netrpeljivost. Ko je on da određuje ko jeste, a ko nije Hrvat? Ne znam odakle mu pravo za to.

U nastojanju da zaštitim ljude koji nisu bili prisutni, jer je veoma ružno govorio o takozvanom legitimnom predstavljanju, dotakao se i mene. Uvrijedio me nazvavši me „šestim delegatom u Klubu Bošnjaka“. Na to sam odgovorio da sam ja jedini delegat koji je u prošlom sazivu bio izabran i u jednom i u drugom domu Parlamentarne skupštine BiH.

Također sam imao najveći broj glasova na kompenzacijskoj listi za Predstavnički dom, čak više od osam delegata koji su osvojili direktne mandate. Jedini sam delegat u Bosni i Hercegovini koji je, bez obzira na sve okolnosti, došao u Dom naroda i izabran sam na isti način kao i on – glasovima hrvatskih delegata u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH. Zato zaista ne razumijem o čemu govori.

Kada smo već kod Dragana Čovića, da vas pitam na kojoj ćete se vi listi naći, s obzirom na to da ste ranije rekli da biste se kandidovali za Predsjedništvo BiH ukoliko se kandiduje i Dragan Čović?

Zlatko Miletić: Za sada neću ni na jednu listu. Sačekat ću još neko vrijeme. Rekao sam da ću vidjeti kada sve političke stranke izađu sa svojim prijedlozima, uključujući i kandidate za članove Predsjedništva BiH. Tek tada ću donijeti odluku.

S obzirom na podršku koju uživam od jednog dijela građana Bosne i Hercegovine, želim procijeniti kojem političkom projektu i kojoj političkoj stranci mogu pomoći u realizaciji njihovih ciljeva. Nadam se da će to biti stranka ili pojedinac čija je politika najbliža mojoj ideologiji.

Za sada je to, koliko ja vidim, gospodin Kovačević. Međutim, sačekat ćemo da vidimo kako će biti riješene određene pritužbe koje se nalaze pred Centralnom izbornom komisijom. U svakom slučaju, to pitanje ostaje otvoreno.

Nastojat ću svojim radom pomoći bilo kome ko iskreno želi da Bosna i Hercegovina izađe iz ove situacije.

Da li se zaista lobira za izmjene Izbornog zakona i koliko dugo traje taj proces? Ko bi ga mogao mijenjati, na koji način i kako? To je pitanje koje se godinama provlači kroz politički život Bosne i Hercegovine.

Miletić: Oni su, uslovno rečeno, u određenoj prednosti jer imaju razvijenu diplomatsku mrežu i kontakte unutar Evropske unije. Kroz te kontakte pokušavaju lobirati da se pitanje izmjena Izbornog zakona riješi. Da li je riječ o Vatikanu ili nekoj od država članica Evropske unije, to je manje važno.

Međutim, suština problema nije u tome. I ja smatram da je potrebno mijenjati Izborni zakon. Ono što se često ne razumije jeste da se ovdje ne radi samo o strahovima i frustracijama hrvatskog naroda. Postoje i strahovi i frustracije bošnjačkog naroda.

Dio bošnjačke javnosti strahuje da bi određena rješenja mogla predstavljati korak prema uspostavljanju trećeg entiteta i postavlja pitanje kakve bi posljedice to imalo po opstanak i funkcionisanje Bosne i Hercegovine.

Koliko su realne šanse da Bosna i Hercegovina dobije treći entitet, o čemu se intenzivno govori posljednjih sedmica i mjeseci?

Miletić: Kako vrijeme prolazi, te mogućnosti se sve češće spominju, posebno kada vidim ponašanje pojedinih zvaničnika Evropske unije. Jedino mjesto na kojem se ovo pitanje može riješiti jeste kroz ozbiljnu reformu izbornog sistema. Smatram da treba otkloniti frustracije koje postoje među Hrvatima, ali isto tako treba riješiti i pitanja koja se odnose na Jevreje, Rome i građane koji se izjašnjavaju kao Bosanci i Hercegovci ili pripadnici drugih kategorija koje danas nemaju jednaka politička prava.

Zašto ti građani ne bi imali pravo kandidovati se za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine? Mislim da se i to pitanje mora riješiti. Problem je što se rješenja ne mogu tražiti parcijalno. Ne možemo izdvojiti samo jedno pitanje i baviti se isključivo njime, a sva ostala ostaviti po strani. Nemam ništa protiv da se riješi pitanje na kojem insistiraju hrvatske političke stranke, ali se istovremeno moraju riješiti i druga otvorena pitanja.

Ne možemo presude Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, koje godinama čekaju provođenje, ostaviti po strani i baviti se samo jednim segmentom problema. Na taj način nećemo doći do trajnog rješenja.

Potrebno je ozbiljno sjesti za sto i razgovarati. Ovo pitanje se ne može riješiti samo izmjenama Izbornog zakona. Potrebne su i određene ustavne promjene, makar kroz izmjenu jednog ili dva člana Ustava Bosne i Hercegovine.

Vjerujem da za takav pristup postoji politički prostor i da je moguće postići dogovor. Barem je to moje mišljenje.

Kompletan intervju pogledajte na našem YouTube kanalu.